Nakon 16,5-satne videokonferencije, koja se i prekidala, i smanjivala se iz formata 19 ministara financija eurozone na format njih šest iz najpogođenijih i najtvrdoglavijih zemalja, a na kraju se završila u formatu svih 27 ministara financija čitavog EU, uključujući i hrvatskog Zdravka Marića, što je sve navodno završilo pljeskom, Eurogrupa je preksinoć postigla dogovor o paketu za izlazak iz koronakrize teškom 540 milijardi eura. Što to zapravo znači?
Dublji pogled u ono što su dogovorili pokazuje da su nakon višednevnog natezanja ministri financija eurozone došli do kompromisa, koji im omogućuje da tvrde da Europa reagira znatno brže i financijski izdašnije nego u ijednoj drugoj krizi, ali opet nisu došli do rješenja o najbitnijem: nisu baš odgovorili na pitanje kako će se gospodarski oporavak financirati. U njihovu rješenju nema spomena tzv. koronaobveznica, na kojima su inzistirale Italija i Španjolska, a kojima su se principijelno, kao ideji mutualizacije državnog duga, protivile Njemačka, Nizozemska i još nekoliko zemalja. Detalji o tome hoće li oporavak biti financiran zajedničkim zaduživanjem na razini eurozone, ili neće, ostavljeni su za neku drugu videokonferenciju, vjerojatno onu Europskog vijeća, u kojem sjede premijeri i predsjednici, dakle šefovi ovih ministara.
VIDEO Josip Tica o gospodarskim mjerama Vlade
Sjever protiv obveznica
– Ovo su hrabri i ambiciozni prijedlozi koji su bili nezamislivi prije nekoliko tjedana. Svi se sjećamo krize u prošlom desetljeću, kad je Europa učinila premalo i reagirala prekasno. Ovaj je put drukčije – rekao je predsjednik Eurogrupe Mario Centeno.
Kompromisno rješenje sastoji se u tome da će Europski stabilizacijski mehanizam (ESM) moći plasirati do 240 milijardi eura za ublažavanje posljedica koronakrize. Taj fond, koji funkcionira kao svojevrsna preteča zajedničkog izdavanja obveznica, stvoren je u vrijeme dužničke krize euro zone za pomoć Grčkoj i drugima, a u njemu je ostalo nepotrošeno 410 milijardi eura. U čemu je onda bio problem s trošenjem tog novca u kontekstu koronavirusa?
U tome što su Grčkoj i drugima koje je ESM dosad spašavao uvijek bili propisivani i strogi uvjeti koje su te zemlje morale ispuniti zauzvrat. Tko želi biti spašen, morao je dovesti svoje financije u red, što je često značilo nametanje mjera štednje, koje su s vremenom postale omražene među građanima spašene zemlje. Talijani su tražili da ne bude nikakvih sličnih uvjeta jer je korona-kriza bitno drukčija i dramatičnija. Nizozemci, Nijemci i ostali nisu baš bili sretni jer u njihovim očima transferiranje novca u fiskalno manje disciplinirane južne zemlje nikad nije bila primamljiva ideja.
Kompromis je preksinoć pronađen tako što novac iz ESM-a potrošen na zdravstveni sustav, liječenje i prevenciju bolesti COVID-19 ne vuče za sobom nikakve uvjete. To je, zasad, zadovoljilo Talijane i ostale koji su na toj strani. Ali novac iz ESM-a povučen kasnije, kad koronavirus oslabi, i namijenjen za općenito oporavak gospodarstva koji nije izravno vezan uz ulaganja u zdravstvo – taj će novac biti uvjetovan nekom fiskalnom disciplinom. Na taj način su Nizozemci i Nijemci dobili dio onog što su tražili. I dobili su to da tzv. koronaobveznice nisu dogovorene. Bivši grčki ministar financija koji je u Eurogrupi ostao zapamćen kao svojevrsni mangup, “enfant terrible”, vrlo je kritički komentirao ishod sastanka tog neformalnog tijela u EU.
Varoufakis upozorava
– Italija i drugi slomili su se pod pritiskom. Prihvatili su ESM-ove zajmove koji će sljedeće godine dovesti do oštre politike štednje, (prihvatili su) bijedne poslovne kredite EIB-a, pseudofederalnu shemu reosiguranja protiv nezaposlenosti, plus nekoliko mrvica filantropije. Zauzvrat su se obvezali na permanentnu depresiju – komentirao je Yanis Varoufakis.
No dužnosnici koji su zaista izabrani da odlučuju, za razliku od bivšeg ministra i sada samo zastupnika u grčkom parlamentu, iznimno su pozitivno komentirali ishod ovog sastanka Eurogrupe, makar i polovičan, s obzirom na to da se rasprava o koronaobveznicama ili nekom drugom obliku financiranja oporavka tek treba finalizirati.
Osim tog jednog, ali iznimno vrućeg pitanja, u paketu ukupno vrijednom 540 milijardi eura odobren je i plan Europske komisije da sa 100 milijardi eura kreditira sve države članice koje pokušavaju očuvati zaposlenost privremenim preuzimanjem isplate (dijela) plaća radnicima najpogođenijih tvrtki. Za razliku od ovog prvog, ESM-a i koronaobveznica, u čemu Hrvatska ne može sudjelovati jer nije još u eurozoni, iz ovog drugog, Komisijina programa nazvanog SURE, hrvatska Vlada može povlačiti novac. Riječ je o zajmu, ne poklonjenom novcu, ali zajmu koji je također stvoren po principu zajedničkog zaduživanja pa stoga i s očekivano nižim kamatama za Hrvatsku.
Ministar Zdravko Marić komentirao je dogovoreno: – Hrvatska od početka podržava sve te inicijative dogovorene na Eurogrupi, jer se zalažemo za zajednički pristup i za što brže i efikasnije djelovanje. Očekujemo da ćemo i mi imati koristi od dogovorenog, ali kad vidimo detalje i provedbu, a do tada smo fokusirani na naše mjere i na domaće tržište.
Južnjačko veselje počinje. Sada će zadužiti i svoje prapraunuke.