"Mentorstvo kao oblik networkinga među ženama" projekt je koji već petu godinu zaredom zajednički organiziraju Večernji list i časopis Zaposlena, a ove godine u njemu će prvi put kao mentorica sudjelovati i regionalna direktorica JYSK-a za Hrvatsku, Sloveniju, BiH i Srbiju - Vesna Kukić Lončarić koja je prije dolaska u JYSK bila direktorica nabave i prodaje te članica uprave za operativna poslovanja u Billi, kao i članica uprave za maloprodaju u Tifonu.
Zašto ste poželjeli biti dio ovog projekta i u njemu se okušati kao mentorica?
Možda će zvučati čudno za nekoga na mojoj poziciji, ali zaista nisam osoba koja se voli eksponirati. No kada sam čula za ovaj projekt i da se radi o mentorstvu mladih žena odmah sam sa zadovoljstvom prihvatila sudjelovanje jer smatram da dijeljenje znanja i poslovnog iskustva stečenih kroz godine rada može biti veliki poticaj mladim poduzetnicama u njihovom poslovnom razvoju. Na svom poslovnom putu imala sam sreće susresti krasne ljude koji su obilježili moju karijeru i dijelom su zaslužni za ono što sam danas i gdje danas jesam. Smatram da sam bila sretnica što sam imala kvalitetne mentore, ali i tim od kojeg sam učila i od kojeg bez obzira na sve godine iskustva i dan danas učim. Pa zašto onda ne pružiti jednu takvu priliku mladoj, ambicioznoj ženi i podržati je na početku karijere. Danas-sutra ta će osoba podržati i pomoći nekom drugom. U konačnici razvijanjem kompetencija, utječemo i na razvoj poslovnog tržišta i poziciju hrvatskog gospodarstva u svijetu.
Koliko je važno uvijek biti otvoren za osobni razvoj, neovisno o tome na kojoj smo poziciji?
Znanje je tu da se dijeli i da iz svake nove situacije u kojoj se nađete nešto pozitivno naučite i razvijete se kao osoba. Tim s kojim radim čine nešto iskusniji kolege, ali i krasni mladi ljudi koji donose nova iskustva i razmišljanja. Ponekad me fascinira količina njihove energije i koliko uz njih i mi "nešto stariji" možemo naučiti. Zanimljivo je promatrati kako nove Y i Z generacije drugačije gledaju na stvari i imaju drugačija očekivanja prema svojim rukovoditeljima i kompaniji. Zato je ključ uspjeha upravo u tome da ste otvoreni za promjene i aktivno slušate, a različitost je naša dobitna kombinacija.
Obnašali ste visoke, vodeće funkcije u nekoliko kompanija. Često se zna dogoditi da ljude te moćne pozicije "ponesu" pa onda izgube onu pristupačnost i ljudsku empatičnost. Ukratko, uzohole se i razbahate. Kako biste mlade žene podučili da ne podlegnu uznošenju?
Jako je bitno da ne zaborave svoje početke i da se uvijek i u svakoj situaciji prije donošenja odluke stave u cipele sugovornika. Važno je čuti tuđe i možda drugačije mišljenje. I važno je poticati na to jer će se tako stvoriti dobra radna atmosfera. Neka nikad ne zaborave da su samo prve među jednakima i da u poslu ljudskost ide prije svega. Sve kreće od vas, vaših vrijednosti i vašeg stava. Ako imate pozitivan stav kada dođe do problema, onda nikoga nećete osuđivati nego ćete tražiti rješenje i ljudi će u vama prepoznati svog lidera. Izgradit ćete povjerenje i autoritet na jednostavan, ljudski način. Uvijek budite dostupni i uz svoje kolege kada je najteže i preuzmite odgovornost i za njihove greške. Srećom, radim u kompaniji gdje smo vrlo otvoreni i u kojoj njegujemo kulturu povratne informacije, "feedbacka", kako prema djelatniku, tako i djelatnika prema nadređenom. Takva otvorena komunikacija omogućava nam da osvijestimo što radimo dobro i koja su nam razvojna područja u poslu i međusobnom odnosu. To je ključno ako želimo da tim dobro funkcionira i da rukovoditelji ostanu prizemni, pristupačni i empatični.
Dijeljenje znanja i poslovnog iskustva može biti veliki poticaj mladim poduzetnicama
U želji da uspiju i probiju se na vodeće pozicije koje još u najvećem dijelu drže muškarci, žene u tom htijenju da dokažu svoju ravnopravnost često griješe pa prihvaćaju muške obrasce ponašanja. A koliko je važno baš to da se i tada ostane žena i da se druge žene ne doživljava prijetnjom ili konkurencijom, već da ih se ohrabri, potiče i poziva u svoj tim?
Ne sudim ljude prema spolu nego prema kompetencijama tako da svaka žena može biti jednako dobra u svom poslu kao i muškarac. I obrnuto. Prvenstveno vjerovati u sebe i uz trud, znanje i rad uspjeh će doći. Treba pritom ostati svoj i autentičan, razvijati vlastiti stil jer svaka kopija ili pokušaj kopije vrlo brzo bude prepoznat. Žene većinom imaju nešto više empatije i manje ega od muškaraca na vodećim pozicijama i ako iskoriste taj svoj prirodni dar mogu postati vrlo uspješne.
U svojoj ste karijeri mijenjali firme. Kao mentorica, što biste mlađim kolegicama savjetovali - kad i zašto odnekud otići, kad promijeniti mjesto i okolinu u kojoj se radi, kako procijeniti koji izazov prihvatiti, a kojem odoljeti?
Vremena su se promijenila i danas gotovo više nitko ne dočeka mirovnu u istoj kompaniji, no tu opet treba postojati zdrav balans. Odluka o promjeni vrlo je individualna stvar. Neke od nas vole promjene više, a neke manje. Smatram da je alarm za promjenu kada s grčem u želucu dolazite na posao jer pritom ugrožavate svoje zdravlje. I tada obavezno trebate napraviti promjenu. Ako vam je dosadno na poslu ili mislite da se više ne možete razvijati, a to je vaš motivator, trebate razmisliti o promjeni. Ali prije toga pokušajte sa svojim nadređenim otvoreno porazgovarati o tome kako biste pokazali želju za napredovanjem. Isto tako kod donošenja odluke treba paziti da ona nije ishitrena i nerealna. Ono što bi svakome savjetovala jest da ne mijenja posao samo radi novca već da sagleda sve aspekte koje ta promjena donosi. No ponavljam, to je stvar osobnih očekivanja, želja i mogućnosti.
Kada bi vas mlađe kolegice pitale kako postići sklad između poslovne karijere i obiteljskog života, što biste im savjetovale? I je li baš to ženama izazov nad izazovima?
Sad s odmakom, kad su moje kćeri mlade žene sa završenim fakultetima, mogu reći da ponekad zaista nije bilo ni lako ni jednostavno, ali znam da smo suprug i ja odradili dobar posao i da možemo biti ponosni. Svako životno razdoblje nosi svoje, ali sve je ostvarivo i može se dobro organizirati i bez baka servisa kojeg ni ja nisam imala. Treba tražiti zajednička rješenja s partnerom, a ne samo odustati od poslovne karijere jer se smatra da obiteljski život i poslovna karijera ne idu zajedno kada su žene u pitanju. Kad si mlađi imaš više energije za žongliranje između zahtjevnog posla u kombinaciji s bolesnim djetetom kod kuće ili poslovnog putovanja, organizaciju odlaska na roditeljske sastanke, treninge i kuhanja ručkova. Znalo je tu biti tragikomičnih situacija, no sve se nekako da riješiti. I danas se imamo čega prisjećati na obiteljskim druženjima. Ništa nije nemoguće i žene imaju pravo na svoju karijeru. Važno je partnerski raspodijeliti posao sa svojom "boljom" polovicom. I kad postoji ravnopravnost kod kuće s puno manje izazova možemo pomiriti privatno i poslovno. Zato pametno birajte svoje partnere koji vam trebaju biti podrška u životu, ali i u karijeri.