Plaće u privatnom sektoru 4251 kn, a u državnim poduzećima 5878 kn

Samo pet od 21 javnog poduzeća poslušalo je preporuke Vlade te u sklopu mjera opće štednje neznatno smanjilo masu sredstava za plaće u 2009. godini. Uprave čak 16 javnih poduzeća nisu učinile ni taj minimalni napor, već su potpuno ignorirale zahtjev Vlade da smanje ukupne izdatke za plaće 10 posto te su ih povećale dajući različita obrazloženja. Fina je objavila da tvrtke u državnom vlasništvu isplaćuju 38 posto veće plaće od privatnih, i ta je razlika bitno veća nego prijašnjih godina. Primjerice, 2006. godine tvrtke u državnom vlasništvu bile su jače od privatnih 29 posto, a u godini u kojoj su državne tvrtke bile glavni generatori neplaćanja i nelikvidnosti, razlika u plaćama između državnog i privatnog sektora produbila se za daljnjih devet posto.

Fina navodi da su u prvih devet mjeseci prošle godine tvrtke u državnom vlasništvu isplaćivale 5878 kuna prosječne mjesečne plaće po zaposlenome, dok su tvrtke u privatnom vlasništvu svoje radnike plaćale samo 4251 kunu. Inače, naše gospodarstvo zapošljava 900 tisuća radnika, oko 670 tisuća zaposlenih radi u tvrtkama koje su u čistom privatnom vlasništvu, dok 114 tisuća sretnika radi u 750 državnih, javnih i lokalnih poduzeća. K tome, još 114 tisuća zaposlenih radi u 664 tvrtke u mješovitom privatno-državnom vlasništvu i kod njih su prosječne plaće bile veće nego u 'čistom' privatnom sektoru i iznosile su 4973 kune.

– Moguće je da javna poduzeća s obzirom na svoj profil poslovanja imaju nešto više visokoobrazovanih radnika, ali bez obzira na takvu mogućnost, njihovi rezultati ne opravdavaju toliko veliku razliku u primanjima. Privatni se sektor ponaša racionalnije jer ne može dopustiti da plaća više nego što bi trebalo – ističe Danijel Nestić, analitičar Ekonomskog instituta, koji vjeruje da se obrazloženje za veliku razliku u plaćama ne krije ni u radu na crno, koji je možda prijašnjih godina bio prisutniji. – Skloniji sam tumačenju da je riječ o slabijoj efikasnosti državnog sektora – kaže Nestić.

Vlada je, inače, optužila sindikate za neelastičnost, nastojeći zaštititi uprave javnih poduzeća koje nisu mogle smanjiti masu sredstva za plaće zbog preuzetih obveza iz kolektivnih ugovora. Međutim, ekonomski savjetnik NHS-a Goran Bakula kaže da se radi o zavaravanju i prebacivanju odgovornosti na druge.

– Mi smo prvi upozoravali da se kadrovi dovode po političkoj liniji i to se klupko proteže unedogled. Privatnom sektoru ne može se dogoditi negativna kadrovska politika, ali monopolisti si dopuštaju taj luksuz da dovlače ljude po političkim i prijateljskim vezama. Nisu za to krivi sindikati – naglašava Bakula – niti su oni krivci za neracionalnu organizaciju državnih tvrtki.

Osim što je došlo do nominalnog i realnog pada plaća, prošla je godina dovela i do dodatnog raslojavanja. Uz 80 tisuća izgubljenih radnih mjesta, prošla godina donijela je i neke značajnije promjene u strukturi zaposlenih prema visini plaće. DZS navodi da se u godini dana udio zaposlenih koji zarađuju više od 8 tisuća kuna povećao sa 8 na 10 posto, odnosno na 108 tisuća zaposlenih, dok se smanjio udio radnika koji zarađuju minimalnu plaću na 1 posto, odnosno 10-ak tisuća. To smanjenje vjerojatno je posljedica masovnih otkaza u industriji i radnointenzivnim djelatnostima. Inače, više od 8 tisuća kuna mjesečne plaće ima 16 posto svih zaposlenih u opskrbi električnom energijom i plinom, 28 posto zaposlenih u proizvodnji računala, 23 posto radnika u informacijama i komunikacijama, 36 posto u zračnom prijevozu, 28 posto u bankama, 35 posto u znanosti, 30 posto u djelatnosti promidžbe i reklama, 18 posto u zdravstvu, ali samo osam posto u obrazovanju.