Mali su izgledi da će Vlada prikupiti 1,5 do dvije milijarde kuna od brze rasprodaje preostalih državnih portfelja, a još manje da privatizira velike sustave – mišljenje je nekoliko stručnjaka upućenih u privatizacijske procese i stanje u državi. Država je manjinski vlasnik u 700 tvrtki, uglavnom gubitaša, koje će Vlada navodno pokušati spasiti otpisom poreznih dugova i aktiviranjem novih mjera iz programa “C”.
Većina tih tvrtki kandidati su za stečaj, a ne privatizaciju. Kada govore o šansama za brzu prodaju, stručnjaci vjeruju da bi knjiga mogla stati na dva slova: Hrvatskoj poštanskoj banci i Podravki.
Nema kapitala
Obje su tvrtke preživjele korupcijske udare pa će ih Vlada – potpiše li premijerka takvu odluku – moći unovčiti bolje no što su potencijalni kupci mislili da će morati izdvojiti za njih. Jedan bankar kaže da velike privatizacije nemaju šanse jer domaći investitori nemaju kapitala za akvizicije, burzovni su prometi mizerni, a ni mali ulagači nemaju interesa ni za dionice ni za investicijske fondove.
– Sve što je vrijedilo već je prodano, ostalo je što nitko nije htio, osim po nekim iznimno povoljnim uvjetima, na što vjerojatno ciljaju neki domaći investitori – kaže sugovornik iz investicijskih krugova.
Drugi misli da Škegro namjerno pušta priče o privatizaciji i uvlači mirovinske fondove u igru kako bi stvorio pozitivno ozračje i podigao apetite. Jedan znalac kaže da je priča o narodnom kapitalizmu putem mirovinskih fondova prenapuhala. Mirovinski fondovi nemaju razloga izvlačiti se iz državnih obveznica i ulaziti u rizične investicijske projekte, a osim toga, interes njihovih članova i vlasnika ne mora se podudarati s interesom Vlade.
Esdepeovac Slavko Linić također bi uz pomoć mirovinskih fondova pogurao privatizacijski proces, ali ne bi išao prema njima praznih ruku. Linić bi, na primjer, povećao stopu izdvajanja za 2. stup na devet posto i tako u godinu dana udvostručio njihove prihode.
– Sami možemo stvoriti kapital za investicije, ali da bi se povećao doprinos za drugi stup, treba maknuti 8 posto zdravstvenog doprinosa iz plaća – kaže Linić. U kombinacijama za narodni kapitalizam su HPB, dijelovi HEP-a, HAC-a, ACI-ja i Croatia osiguranja.
Građani suzdržani
– Od navedenih tvrtki ipak bih izdvojio HPB, čija je privatizacija već planirana zbog zadovoljavanja kapitalne adekvatnosti te otvaranja prostora za njen rast, a ne posljednjim mjerama Vlade. Također, očekujem privatizaciju određenih dijelova velikih poduzeća poput HŽ-a ili HEP-a, koja su prije svega određena predstojećom liberalizacijom – komentira analitičar Splitske banke Zdeslav Šantić. Vjeruje da bi mali investitori, odnosno građani, još uvijek mogli biti poprilično suzdržani prema sudjelovanju u IPO projektima. – Ipak, većina navedenih većih privatizacija trebala bi se odraditi barem djelomično kroz IPO, koji se pokazao kao transparentan i efikasan način privatizacije. Međutim, i dinamika privatizacije “velikih kompanija” u državnom vlasništvu, poput HAC-a, ovisit će uvelike i o veličini proračunskog deficita te mogućnostima njegova financiranja – kaže Šantić. U vlasništvu lokalnih jedinica nalazi se oko 120 tvrtki. Premda se sa Markova trga i njima sugerira da pokrenu masovnu privatizaciju, nijedna lokalna jedinica zasad se nije uhvatila na taj lijepak.
Podravka+HPB=Titanic