Premda još nitko nije vidio ni nacrt prijedloga novog zakona o porezu na imovinu, a do kraja godine su samo četiri mjeseca, ministar financija Slavko Linić ovaj tjedan tvrdi da će početi s oporezivanjem imovine od početka iduće godine. Još prije tjedan dana rekao je suprotno, svjestan da katastarski registri nisu sređeni te da vlasničke knjige ne nude pouzdan i točan uvid u imovinu građana koja bi bila predmet oporezivanja.
Po kratkom postupku
Hoće-neće varijanta vjerojatno će potrajati još neko vrijeme, ali kakva god na kraju bude politička odluka, četiri su mjeseca prekratak rok za opsežan porezni zahvat u imovinu. Zemlje koje su se upuštale u takve pothvate pripremale su se godinama, osim ako se nije radilo o vatrogasnim potezima i kriznim varijantama tipa Grčke, gdje je država razrezala porez svakome tko ima brojilo za struju, ne vodeći računa o pravednosti.
Prema objašnjenju upućenih, odluči li se Vlada na hitno ozakonjenje poreza na imovinu već od siječnja 2013., to će biti prijelazna varijanta koja će se dorađivati idućih godina. Prema toj ideji, novi zakon o porezu na imovinu prekopirao bi odredbe o plaćanju komunalne naknade iz zakona o komunalnim djelatnostima i tu bi naknadu preimenovao u imovinski porez. Baza podataka o komunalnim naknadama i doprinosima postoji u svim lokalnim jedinicama, taj je novac i njihov izvorni prihod, pa porezna administracija, barem u prvoj fazi, ne bi imala dodatnog posla.
Linić tvrdi da neće biti promjena za kuće ili stanove koji se koriste za stanovanje ili za najam, ali će se prazni stanovi više oporezivati. Komunalnu naknadu plaćaju svi vlasnici nekretnina u zemlji, ali ne postoji bitna razlika u visini naknade ni po vrijednosti ni po korištenju, već samo po broju kvadrata. Primjerice, komunalna naknada za stan u Zagrebu od 70 kvadrata mjesečno dođe 60 do 70 kuna, neovisno je li u Susedgradu ili na Jelačić placu.
Inače, lokalne jedinice prikupe od komunalne naknade oko tri milijarde kuna godišnje, ali imaju niz ograničenja pri trošenju tog novca jer ga mogu upotrijebiti samo za uređenje komunalne infrastrukture, a ne i za druge troškove lokalnih vlasti. Ako to postane imovinski porez, država im više neće davati ograničenja za trošenje. No, Linićeve su ambicije puno veće od spomenutog bypassa. Njegova je ideja da se dio troškova za obrazovanje, liječenje i socijalna pitanja prebaci s državnog na lokalne proračune, ali ti bi se izdaci pokrivali dodatnim porezom od imovine. Tko želi na svom području zadržati vrtiće, škole i bolnice, morat će povećati porez na imovinu jer ih drukčije neće moći financirati.
Puno truda nizašto
Stručnjaci za imovinski porez kažu da je kompliciran te da donosi relativno malo prihoda u odnosu na uloženi trud. Kada počne licitiranje poreznim stopama, imovinski će porez proizvesti dodatni udar na standard građana, ali i izazvati velike regionalne razlike i financijsko jačanje sredina s puno vikendica i nekretnina.
Ova Vlada je zapravo u 8 mjeseci pokazala da ne zna sto radi.