Amerikanac koji zarađuje 100 tisuća dolara godišnje percipiran je kao bogat čovjek jer mu od ukupne svote, koja se u SAD-u uvijek dogovara u bruto iznosu, ostane oko 65 tisuća dolara (oko 360 tisuća kuna).
Jednako dobro plaćenom menadžeru u Hrvatskoj ostat će čak 10.000 kuna mjesečno manja plaća od one koju bi dobivao Amerikanac zbog progresivnog poreza na dohodak kojim država uglavnom kažnjava srednji sloj stanovništva. Naime, najviša porezna stopa od 40 posto primjenjuje se na primanja veća od 8000 kuna pa na neto plaću od 11.000 kuna morate platiti isto toliko poreza te doprinosa i prireza.
Davanja i 140%
Najveće opterećenje u postotku je ono na plaću od 25.000 kuna – 140,6 posto. To znači da tvrtka mora potrošiti 60.150 kuna da bi svom zaposleniku isplatila plaću od 25.000 kuna u neto iznosu.
Porezno opterećenje se nakon tog iznosa postupno smanjuje zbog limita doprinosa za mirovinsko osiguranje. Ne začuđuje stoga što je među poduzetnicima i samostalnim djelatnicima postala praksa prijaviti plaću na najniži zakonski dopušten iznos kako bi se izbjegla plaćanja enormnih poreza.
Matematika pokazuje da im se taj manevar isplati jer je u Hrvatskoj puno jeftinije iz tvrtke “izvući” novac plaćanjem poreza na dobit nego kao plaću.
Naime, porez na dobit na 25.000 kuna stajat će poduzetnika u Zagrebu 8750 kuna, dok bi za toliku plaću platio 35.150 kuna poreznih davanja i doprinosa.
– To mogu napraviti samo vlasnici tvrtki, ali golema šteta se događa u korporacijama u kojima postaje nepisano pravilo da svoje menadžere zapošljavaju u centralama izvan Hrvatske kako bi izbjegli plaćanje ovih poreza – komentar je Petra Lovrića, predsjednika Udruge malih i srednjih poslodavaca pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca.
I zaista, u Srbiji su troškovi za rad znatno niži. Izračun pokazuje da uz doprinose koji ukupno čine 19,15 posto te 10 posto poreza na dohodak trošak rada na plaću od 25.000 kuna neto iznosi 32.212 kuna. Time menadžer zaposlen u Srbiji postaje dvostruko jeftiniji za poslodavca od onog prijavljenog u Zagrebu.
– To su štete koje se mogu mjeriti u milijardama kuna jer se zbog ulične demagogije gubi ne samo novac već i know how i pristup tehnologijama – poručuje Lovrić. Njegovo mišljenje dijeli i glavni ekonomist Splitske banke Zdeslav Šantić, koji ističe kako velika progresivnost poreza na dohodak u Hrvatskoj destimulira i znatno ograničava prostor poslodavcu za dizanje plaće zaposlenicima, što povećava pritisak na izbjegavanje plaćanja poreza.
Zakočeni sektori
– Iako utječe negativno na plaće zaposlenika, progresivnost poreza na dohodak negativno utječe i na restrukturiranje gospodarstva i usmjeravanje na industrije s višom dodanom vrijednošću – ističe Šantić. Drugim riječima, u zemljama s visokom stopom poreza na dohodak poput naše uglavnom ne dolazi do razvoja IT industrije, farmaceutike i ostalih sektora s nešto većim plaćama od prosjeka.
A nesposobni premijer i ministri koče državu u njenom razvoju