Požgaj: Zbog visokih carina Izraelcima darujemo dio robe

Na temelju čega se od hrvatskih izvoznika očekuje da izvoze svoje proizvode na pojedina tržišta ako su, uz već postojeću cjenovnu nekonkurentnost, dodatno diskriminirani uvoznim carinama u odnosu prema konkurentskim proizvodima iz Europe i svijeta, pitaju iz Požgaj grupe, koja je zbog problema na izraelskom tržištu ovih dana zatražila i pomoć hrvatskog predsjednika Ive Josipovića.

Što radi diplomacija?

Svima su, naime, puna usta poticanja hrvatske proizvodnje i izvoza. No na konkretnom primjeru jedne od najvećih drvoprerađivačkih kompanija u nas sa 450 zaposlenih, koja u svom portfelju ima najveću tvornicu tzv. gotovih parketa i oko 90 posto proizvodnje plasira na inotržišta, sve je zapelo već na državnoj administraciji i gospodarskoj diplomaciji. Već poslije prvoga kontejnera gotovih parketa i lijepljenih ploča za jednu tvrtku iz Izraela (a najavljena su bar dva mjesečno), ispostavilo se kako izraelski uvoznik, na što u dogovaranju posla nije računao, na njihove proizvode mora platiti carinu i 12 posto, kaže predsjednik uprave Zdravko Požgaj.

I njega je, tvrdi, ta vijest nemilo iznenadila jer je mislio da i hrvatski gospodarstvenici imaju koristi od dobrih odnosa dviju zemalja. No pokazalo se da Izraelci na parket iz zemalja EU te, primjerice Turske, ne plaćaju uvoznu carinu, a na hrvatski moraju, pa ispada da bi naši izvoznici trebali biti sretni što nisu potpuno odustali od njihove robe iako su narudžbe znatno smanjene.

Zbog tog slučaja, koji u drvnoj industriji nije osamljen, u Požgaju tako gube milijune, samo zato što RH i Izrael, a ni zemlje poput Alžira ili Maroka koje na hrvatski izvoz naplaćuju i 21 posto carine, nemaju međusobno potpisanog gospodarskog sporazuma kojim bi se carinske pristojbe, barem za neke vrste proizvoda iz Hrvatske, ukinule. Dakako da carine smanjuju konkurentnost izraelskoga kupca na tržištu pa mu iz Požgaja, kako bi ga zadržali, carinski trošak nadoknađuju određenim besplatnim količinama svojih proizvoda. Visoki troškovi proizvodnje u Hrvatskoj, često i na razini samih tržišnih cijena, ne ostavljaju mu, kaže Požgaj, prostora za trajno smanjenje cijene, pa bi posao u Izraelu lako mogli i izgubiti.

– Nova tržišta poput Izraela i zemalja Bliskoga istoka veoma su važna za naše preživljavanje i dalji razvoj poslovanja s obzirom na to da hrvatska drvoprerađivačka industrija nije dovoljno stabilna i konkurentna na postojećim tržištima te je stalno u potrazi za novima – tvrdi on. Ističe da mu stoga nije jasno kako se ni poslije ovogodišnjih posjeta ministra Gordana Jandrokovića Izraelu te posjeta izraelskog premijera Benjamina Netanyahua Hrvatskoj nisu dogovorili uvjeti koji bi potaknuli međusobnu trgovinsku razmjenu dviju zemalja, niti su nakon javljanja MVP-u iz njegove kompanije stekli dojam da će se nešto konkretno na temelju njihova primjera uskoro poduzeti. 

Potpora ništa ne stoji

– Drvna industrija, koja u posljednjih 5-6 godina čini 8 % hrvatskog izvoza, čak ni u prošloj godini, u kojoj je najžešće bila pogođena krizom, nije umanjila svoj udio u izvozu. Stoga ta branša, koja čak 70 posto prihoda ostvaruje u izvozu, ima puno pravo snažnije se koristiti potporom države pri izlasku na nova tržišta – kaže Marijan Kavran, direktor Drvnoga klastera. To, ističe on, proračunski ništa ne stoji. Tvrtke poput Požgaja ne traže, naime, izravne potpore za izvoz, nego samo stvaranje okruženja za olakšavanje i povećavanje izvoza, pri čemu državna administracija i gospodarska diplomacija moraju biti u službi izvoznoga gospodarstva. To više što se cijeli državni aparat financira većinom upravo porezima gospodarstva, a ostvarene su devize nužnost za servisiranje visokog deviznog duga države, zaključuje Kavran.