Pravi valutni rat tek počinje

– Nema tu rješenja ni dogovora. Kinu nitko ne može zaustaviti, a Amerikanci još žive od toga što je dolar svjetska valuta. Oni sve svoje manje i veće krize rješavaju tiskanjem dolara i stvaranjem deficita, a to neće moći trajati unedogled. Dolar se neće održati kao svjetska valuta, ali SAD je i dalje najveća svjetska kriza, tako da se teško može reći da će valutni rat stati i da će prestati globalne turbulencije – komentar je Ljube Jurčića, profesora međunarodne ekonomije, na rat riječima koji posljednjih dana tinja među najvećim svjetskim moćnicima. Potaknule su ga snažne korekcije među valutama, euro je, primjerice, u posljednjem kvartalu ojačao prema dolaru 11 posto i jači je nego ikad u posljednjih godinu dana.

Pritisak na Kinu

S druge strane, rastu devizne rezerve Kine, jednako kao i izvoz – zbog čega su i SAD i EU pojačali pritisak na Kinu da prestane s politikom slabog juana i dopusti jačanje svoje valute. Ovotjedno zasjedanje MMF-a i Svjetske banke proteklo je u znaku pritiska na Kinu, gdje su s najutjecajnih mjesta stizale teške riječi o valutnom ratu, trgovinskom ratu, novoj recesiji, pa čak i krahu pojedinih valuta. Ljubo Jurčić kaže da odnose među valutama ne treba gledati izolirano. Vrijednost i kupovna moć pojedine valute proizlaze iz veličine, strukture i efikasnosti pojedinog gospodarstva. Njemačka je, kaže, apsolutno najstabilnija svjetska ekonomija, na njezinoj stabilnosti počivaju i euro i cijeli EU.

– Kina će za pet godina biti potpuno zaokružena ekonomija, moći će proizvoditi sve što se stvara na svijetu, a na tim ekonomskim temeljima stvarat će se i novi geopolitički odnosi, kaže Jurčić. Kada govore o kineskoj valuti, strani analitičari tvrde da bi juan trebao biti jači barem 40 posto, što bi i drugim ekonomijama omogućilo da se lakše oporave.

– Globalni rast ne može se uravnotežiti bez promjene vrijednosti nekih valuta, jer je jasno da ćemo u jednom dijelu svijeta imati visok, a u drugom nizak rast. Uravnoteženje ide i prevrednovanjem u dijelu svijeta gdje imamo visok rast, kazao je izvršni direktor MMF-a Dominique Strauss-Kahn. Amerikanci ponovno prijete uvođenjem carina na kinesku robu, no Jurčić kaže da analitičari precjenjuju podcijenjenost kineske valute. – Čak i kada bi SAD uveo 40 posto carine na kinesku robu, ne bi riješili problem, jer kineski troškovi proizvodnje nisu niži od američkih 40 posto, već tri puta. To se tečajem i carinom ne može riješiti – uvjeren je Ljubo Jurčić. Analitičar Splitske banke Zdeslav Šantić kaže da će volatilnost biti stalan pratitelj svjetske ekonomije idućih 3 do 5 godina te da je iluzorno očekivati stabilnost nakon krize koja je protutnjala svijetom.

– Kriza je dobrim dijelom posljedica i toga što su središnje banke provodile ekspanzivnu monetarnu politiku, a strukturne reforme kojima se pokušava stabilizirati ekonomija ne daju rezultate na kratak rok. Premda je guverner kineske središnje banke Zhou Xiaochuan odbacio sve pozive za sporazum o valutama, Šantić vjeruje da će se Kina na kraju ipak obvezati na fluktuiranje tečaja, no ne treba očekivati znatnije jačanje juana. 

– Svaki pomak ima neke posljedice, ojača li juan, to bi podiglo standard kineskih građana i pojeftinilo uvoz, no kako je Kina najveći svjetski potrošač energenata, to bi imalo odraz na cijene, kaže Šantić. Kao ilustraciju, pita što bi se dogodilo na tržištu mesa kada bi 1,6 milijardi Kineza odlučilo samo za jedan obrok povećati tjednu potrošnju mesa?

Fiskalne neravnoteže

– Kapitalne kontrole ne treba zanemariti kao trend i MMF je s pravom upozorio na problem, kaže i analitičar Hrvoje Stojić. U polemiku se uključio i američki milijarder Warren Buffett koji jačanje eura pripisuje fiskalnim neravnotežama unutar Europske monetarne unije. "Business insider" pak podsjeća na studiju američkog teoretičara i ekonomista Murraya N. Rothbarda koji smatra da je međunarodni monetarni sustav osuđen na pomake naprijed-natrag između fiksnog i fluktuirajućeg tečaja sve dok se vlade potpuno ne maknu s monetarne scene i ne vrati zlatna poluga.