Zbog opasnosti od ptičje gripe od koje se u Hrvatskoj još uvijek strepi, u peradarnicima u Sv. Đurđu pokraj Ludbrega ovih su dana na snazi i rigoroznija pravila od uobičajenih. Kokama Lunete koje se ovdje drže u podnom ili tzv. stajskom uzgoju, ni djelatnik peradarnika ne smije se približiti ako se prije ulaska nije otuširao, presvukao u posebnu odjeću, obuću, stavio zaštitu... I tako iznova, kod svakog ulaska, pa perilica i sušilica rublja na ovoj farmi rade i prekovremeno, dok se “sretne” koke u čak tri “grada” sa po 24.000 pernatih stanovnika gnijezde u otvorenim volijerama. Dan im uz pomoć umjetnog svjetla počinje u 2 sata u noći i do 8 sati ujutro većina ih je već obavila posao, koji ćemo najviše cijeniti ovih dana kad potrošnja jaja u Hrvatskoj raste i 30 posto više od prosječne.
Jaja hrvatskih farmi
Na pokretnoj traci, na koju se jaja kotrljaju direktno iz gnijezda, automatizmom do pakirnice stiže i 30 tisuća jaja na sat. Pomno se pregledavaju jesu li oštećena, prljava..., a ona najljepša klasiraju se i pakiraju odakle će se i za manje od 24 sata naći na policama trgovina kao “Jaja hrvatskih farmi”. Prosječna cijena – 15 kuna, kao i za one iz kaveznog držanja. Za razliku od susjeda iz “dežele”, koji ih plaćaju i 40% više, mi još nismo toliko “osjetljivi” na dobrobit kokica koje u stajskom uzgoju imaju prilike šepiriti se na površini, kakvu bi, da su u kavezima, dijelile s četiri puta više peradi.
No nakon što smo se “opekli” s poljskim jajima ipak se sve više kupuju hrvatska, smiju se brat i sestra Dražen i Ivana Čurila koji su ovu, jednu od najmodernijih farmi u Hrvatskoj, otvorili 2012. Ulazak Hrvatske u EU, kad su nam za investicije u peradarnike nudili i europski novac, mladi su poduzetnici, ekonomisti po struci, odlučili iskoristiti. U tvrtki Ludbreški poduzetnički centar svojih roditelja dobro su ispekli zanat iz knjigovodstva, investicijskih studija te pisanja EU projekata za druge. Zašto ne bi i svoj napisali, pomislili su te na natječaj iz IPARD-a poslali dokumentaciju za gradnju farme nesilica tešku 26 kilograma i 1539 stranica.
– I danas pamtim te brojke – kaže Dražen, ističući kako tada nije bilo velike navale za EU novac. Prijavljeno je bilo samo 13 projekata, a oni su iz IPARD-a dobili 8 milijuna kuna.
– Važno je da je sve transparentno. U poljoprivredi je bilo puno poticaja, a proizvodnja je iz godine u godinu padala – objašnjavaju brat i sestra te dodaju kako treba preokrenuti te loše trendove te ulagati u konkurentnost bez koje ne bi opstali. Luneta tako računa i na 31 milijun kuna koje je dobila iz programa ruralnog razvoja za gradnju gnojišta te tri nova peradarnika, s kojima će proizvodnju dići na 144 tisuće nesilica i 44 mil. jaja godišnje, a predali su zahtjev i za projekt gradnje solarnih ćelija za peradarnike, ističe Ivana.
Kavezi uskoro prošlost
– Nitko u Hrvatskoj ne može proizvoditi ni konkurirati dampinškim cijenama po kojima se uvoze sir, jaja, meso... Jaja su se iz Poljske uvozila za svega 20-ak lipa po komadu, čime mi ne možemo pokriti ni troškove smjese, dok su naši uvoznici i jaja za industrijsku preradu na tržištu plasirali kao konzumna. I danas imate na hrvatskom tržištu jaja iz Italije, Litve... pa je stajski uzgoj pametan potez koji smo napravili. EU se njemu okreće i kavezi će uskoro i u nas biti prošlost – objašnjava Dražen, ističući kako Njemačka na policama više ni nema jaja iz kaveznog uzgoja pa se tim trendom koristi i Luneta. U odnosu na 2013. kada je uvoz činio 10 milijuna, već 2015. uvezli smo 105, a lani 120 mil. jaja. To povećanje, veće od 1000% u dvije godine, teško koja grana može preživjeti, a da nije bilo afere sa salmonelom, uvoz bi bio i 150 milijuna, kaže naš sugovornik. Stoga Luneta 50% svojih jaja plasira u izvoz – Njemačku, Austriju, Belgiju, Poljsku (naravno, ne po njihovim cijenama), a 50% kroz robnu marku Spar te domaće trgovce Studenac, Gavranović, Ultra gros, NTL...
– Bitni su nam rokovi plaćanja. Jaja traju 28 dana što znači da se u toliko dana naplate i na blagajni – objašnjava Dražen. Bijela ili smeđa jaja, pitamo. No brat i sestra uglas odgovaraju kako su jednako nutritivno vrijedna, a kakve su boje ovisi o pasmini kokica. Bijela su, kaže Ivana, ekonomski čak isplativija, koke koje ih nose manje jedu i nesu više jaja, no dok se u SAD-u, primjerice, gotovo isključivo prodaju bijela, Hrvati vole smeđa.
– Za bijela misle da su umjetna – objašnjava.
>> Možemo proizvesti dovoljno jaja, no trgovci ih radije uvoze
Sve cestitke cestitim farmerima.