Privatizacija HPB-a i CO-a: Tržišni potez ili prodaja obiteljskog srebra

Izjava novog ministra financija Slavka Linića u intervjuu u Globusu da razmišlja o prodaji Hrvatske poštanske banke i Croatia osiguranja podigla je priličnu prašinu, premda je privatizacija te dvije financijske institucije “na tapetu” već desetak godina. Unatoč emocionalnom momentu koji se veže uz “jedinu hrvatsku banku” (premda to u stvarnosti nije) i nacionalnog osiguravatelja, koji su pod državnim barjakom posljednjih godina, pa i desetljeća, osipali poslovanje i sudjelovali u mnogim malverzacijama, stvari treba staviti i u malo širi kontekst.

O rashodima stidljivo

Jedna je strana priče da HPB izgara od potrebe za kapitalom, nužnim za poslovanje, država, njezin vlasnik, tog novca nema, a obje su financijske institucije dugo služile za uhljebljenje politički podobnih, što se donekle promijenilo imenovanjem posljednjih uprava. Svjež novac im treba, kao i rekonstrukcija poslovanja. No, drugi je moment što vlasti ponovo grabe na prihodovnoj strani, dok se o rezovima rashoda priča puno stidljivije.

– Sve dok postoji golem prostor za smanjenje troškova u pojedinim javnim državnim poduzećima, lokalnoj državi i lokalnim monopolima, u što uključujem i HAC, vrlo je teško uvjeriti građane da je prodaja državne imovine po diskontnim cijenama pravi potez – smatra Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta.

Banke se danas prodaju po knjigovodstvenoj vrijednosti, najnižoj dosad, dok su se prije četiri godine prodavale po cijeni dvostruko višoj od knjigovodstvene. S osiguranjima je, kaže, cjenovno situacija nešto bolja, no tu se prodaje nacionalno tržište, a osiguravajući biznis ima najviše potencijala u financijama.

– Prodaje se obiteljsko srebro u najgorem trenutku i šalje loša poruka da se ne želi racionalizirati sustav – upozorava Lovrinčević koji bi, međutim, manjinske udjele prodao odmah.

Ekonomski analitičar Ante Babić smatra, pak, da je irelevantno je li vlasnik država ili privatnik, no država se u posljednjih 20 godina u pravilu pokazala lošim upravljačem, uz iznimku Končar elektroindustrije.

– Ne znam tko bi u ovom trenutku uopće kupio zapušteni HPB ili CO da se prodaju. Potreban im je jednogodišnji program restrukturiranja koji bi im povisio cijenu – predlaže.

Ističe da bi dobro rješenje bilo okrupnjivanje malih banaka oko HPB-a akvizicijama, što bi također povisilo cijenu. Državu ne vidi u financijskom sektoru.

HPB-u vrijeme curi

Uprave obje tvrtke svjesne su potrebe za privatizacijom, bilo da će im ona donijeti domaćeg, bilo stranog vlasnika iz privatnog sektora.

HPB-u je, štoviše, ta promjena hitna, jer će teško bez novog, dugoročnog izvora kapitala pokriti repove loših kredita stare uprave. Njegov pješčani sat ubrzano curi, a iscuri li prije tog priljeva - izgubit će bitku s konkurencijom. Tad mu cijena može biti samo - bescjenje.