Proizvođačima trebamo dati 180 milijuna i moratorij na obveze

Šlampavost, amaterizam, nekompetentnost, neznanje... sve su teže optužbe koje na račun ministarstva Tihomira Jakovine stižu iz redova najveće oporbene stranke. Zvoni li tek sad zvono na uzbunu, kad je u pitanju hrvatska poljoprivreda, tko je za to kriv i ima li budućnosti, razgovaramo s prof. dr. Krunoslavom Zmaićem iz Zavoda za agroekonomiku osječkog Poljoprivrednog fakulteta i predsjednikom HDZ-ova odbora za poljoprivredu.

Kako ocjenjujete trenutačnu situaciju u hrvatskom agraru?

Malo je reći da su hrvatski agrar i hrvatsko selo u kritičnom stanju.  Poljoprivreda je danas aktivna sa svega 49% pontecijala, uz stalan pad broja poljoprivrednih gospodarstava i proizvodnosti koja je u odnosu na 2010. pala 21,2%, a potpore su manje 26,5%. Istovremeno vlada i ministar dosad nisu znali povući ni lipe iz EU fondova, što će zasigurno generirati daljnji rast nezaposlenosti i nesigurnosti u poljoprivredi.

Ima li u tome odgovornosti i iz vremena HDZ-ovih ministara?

Poljoprivreda je jedan od najzahtjevnih resora i tko se bavi njime treba u potpunosti preuzeti odgovornost, kako za uspjeh tako i neuspjeh. No aktualni ministar, koji nije znao voditi ni vlastitu poljoprivrednu apoteku, svoje neuspjehe uporno povezuje s bivšom vlasti, iako je hrvatska poljoprivreda u HDZ-ovo vrijeme ostvarila najbolje proizvodne rezultate, a uz to su uspješno vođeni i završeni svi integracijski procesi, odnosno zatvoreno Poglavlje 11. S druge strane, reforme ministra Jakovina donose pad poljoprivredne proizvodnje, institucionalnu konfuziju te nespremnost i nekonkurentnost hrvatske poljoprivrede za izazove unutar članstva u EU.

A tko je kriv za prošek, teran...?

U okviru pregovora s EU nije bilo dogovarano da se prošek neće proizvoditi ili da će se zabraniti korištenje njegova imena. Kod terana je specifičnost da je EK tek sad prepoznala taj problem te se na bilateralnoj razini traži rješenje. Na žalost, aktualni se ministar nije snašao niti razumio tu problematiku te je dizao nepotrebnu paniku, proizvajući bivšu Vladu i pregovarače, kao da je nešto trajno izgubljeno. Vrijeme je pokazalo da se ništa nije dogodilo u smislu zabrane i trženja i prošeka i terana.

Odrekli smo se i ZERP-a u HDZ-ovom mandatu, a sad biste ga ipak proglasili.

ZERP se propustio proglasiti još 2001., kad je na vlasti bila SDP-ova vlada, a danas kad je RH punopravna članica EU i situacija više nije ista kao u vrijeme iscrpnih pregovora s EU, opet se propušta proglašenje ekološkog dijela našeg gospodarskog pojasa, što su Italija i Slovenija jednostrano učinile. Zalažem se u potpunosti za zaštitu hrvatskih interesa i prirodnih resursa.

Kako komentirate to što RH još uvijek nema Program ruralnog razvoja 2014. do 2020.? Znači li to da su 333 milijuna eura za ruralni razvoj u 2014. u potpunosti izgubljena?

Uspješna provedba programa ruralnog razvoja je upitna i u 2015., ali ne zbog kašnjenja EU regulativa, kako to Jakovina i njegov tim obmanjuju javnost, nego zbog loše komunikacije resornog ministarstva sa službama Europske komisije te netransparentne i nekvalitetne izrade programa pri čemu se ne poštuju ni osnovni postulati struke niti ima javne rasprave. Od veljače 2014. program se parcijalno dostavlja EK na neslužbene međuresorske konzultacije, što se taji hrvatskoj javnosti i poljoprivrednicima, a ministar se hvali kako je program već završen i u ljeto će raspisati prve natječaje. Sve su to puke želje. Čak ni IAKS mjere ruralnog razvoja neće se u 2014. financirati iz EU sredstava. Sve se moglo izbjeći da je ministar Jakovina s EK ispregovarao provedbu pojedinih ruralnih mjera tijekom prijelaznog razdoblja.

Škripi i raspolaganje državnim poljoprivrednim zemljištem. Ministar je na početku mandata govorio i o milijun hektara, a dosad je u 50-godišnji zakop dano svega 500-tinjak hektara.

Svjedoci smo izgubljenoga trogodišnjeg razdoblja u provedbi zemljišne politike. Rokovi u postojećim ugovorima ističu, suzdržanost  ministarstva i nekih od brojnih aktera daju naslutiti kako pomaka neće biti. Nitko ne zna bolje od lokalnih ljudi što je najbolje za lokalnu zajednicu. Stoga lokalnoj i regionalnoj samoupravi treba dati veće ovlasti i veće prihode od korištenje poljoprivrednoga zemljišta.

Zemlja je i jedan od razloga za propast stočnih farmi? Mislite li da još uvijek ima spasa za mljekarski, svinjogojski sektor…?

Izlaz iz ovako apatične situacije postoji, ali traži radikalni zaokret i dogovor između Vlade RH, prerađivačke industrije i proizvođača uz pronalaženje i ulaganje minimalno 180 milijuna kuna u ovaj sektor, refinanciranje svih kreditnih obveza proizvođača putem HBOR-a i HAMAG Investa te utvrđivanje jednogodišnjega moratorija na sve obveze što će olakšati i pojeftiniti postupak legalizacije, povećati sposobnost stočarskog sektora za uspješnije kandidiranje za sredstva EU fondova, omogućiti preuzimanje posrnulih ili propalih farmi bespovratnim potporama iz javnog proračuna i kupovinom uz povlaštenu cijenu.

Treba li prodavati poljoprivrednu zemlju u ime strateških projekata?

Ministarstvo poljoprivrede i aktualni ministar su svojim su postupcima potpuno blokirali investicije u poljoprivredno sektoru što se tiče malog i srednjeg poduzetništva. Definiranje strateških investicija u resoru poljoprivrede, na način prodaje, odnosno raspolaganja poljoprivrednog i šumskog zemljišta u funkciji investicija izgradnje golf terena ne smije biti nikako temeljeno na isključivoj procjeni ministra što je to u državnom interesu. Javna rasprava je nužna i u slučaju ove problematike.

Poticaji su nedostatni, isplata netransparentna, a sad su rebalansom proračuna poljoprivrednici iznova zakinuti. Treba li rezati na poljoprivredi?

Smanjenjem za 409.255.504 kuna rebalansom proračuna, Ministarstvo poljoprivrede je nakon ministarstava financija i zdravlja najveći gubitaš. Problem je smanjenje sredstava za ruralni razvoja od gotovo 40 milijuna kuna uz smanjenje od 80% za očuvanje izvornih i zaštićenih vrsta i kultivara poljoprivrednog bilja pa se postavlja pitanje kako će se to odraziti na plan proračuna u 2015. i  hoće li unutar budućeg proračuna ova sredstva biti smanjena.

Dojam je da Hrvatska nikad nije imala poljoprivredne strategije.

Od osamostaljenja RH donesene su dvije strategije razvoja hrvatskog agrara, 1995. i 2001., kojih su ciljevi bili kako i na koji način podići razinu proizvodnje, te zauzeti dobre pozicije pri ulasku u CAP i EU. U Odboru za poljoprivredu, šumarstvo, ribarstvo i vodno gospodarstvo HDZ-a zalažemo se za novu političku platformu razvoja hrvatskog agrara u kojem će se uskladiti sustav, provedba i nadležnost uz uključivanje poljoprivrede u sve relevantne strategije razvoja (energije, turizma, obrazovanja, industrije, inovacije, pametne specijalizacije). Takva politička platforma razvoja agrara trebala bi omogućiti izdašnije, dostupnije i lakše financiranje te uvođenje olakšica i odgoda za postojeće obveze. Također, definirao bi se funkcionalno održivi model poljoprivrede koji bi omogućio racionalnije upravljanje poljoprivrednim zemljištem i vodom za što već imamo projekt  navodnjavanja i odvodnje za poboljšanje poljoprivrede kroz izmjenu proizvodne strukture i što uspješnijeg korištenja biomase i energetskih nasada.

Hoće li se i dalje povećavati jaz uvoza i izvoza hrane?

Agrarno-politički okvir u kojem se odvija hrvatska poljoprivreda karakterizira otvaranje Hrvatske prema svijetu, liberalizacija domaćeg tržišta, dolazak velikih trgovačkih lanaca, otežani plasman i pad cijena što utječe na deficit u vanjskotrgovinskoj razmjeni. Ako pri tome uzmemo i činjenicu kako je Vlada RH usvojila Industrijsku strategiju koja se oslanja na devet strategija, među kojima nema poljoprivredne strategije, a prehrambena je industrija izvan prioritetnih industrija, dalji rast deficita nije nikakvo čudo. Činjenica je da izvozimo dobre sirovine, a uvozimo prosječne ili loše gotove proizvode.

Bi li ostavka ministra Jakovine u ovome trenutku išta riješila?

Poljoprivredni proizvođači za koje gospodin ministar Jakovina nema razumijevanja u sve težem su položaju. No umjesto gospodin ministar uoči samog ulaska u EU punom parom prione na što bolju pripremu poljoprivrednika za europsko tržište, do sada je ušao u anale kao ministar koji je pokrenuo, ali ne i donio, brojne zakone, a zaustavio sve projekte. S obzirom na nesposobnost i nestručnost, institucionalnu konfuziju te nespremnost i nekonkurentnost hrvatske poljoprivrede za izazove unutar EU članstva po mom skromnom sudu moralno bi bilo da ponudi svoju ostavku. 

Hrvatski poljoprivrednici sve više otkrivaju industrijsku konoplju od koje se u nas smije koristiti samo sjeme, no sve je više zagovarača i indijske konoplje. Kako vi na to gledate?

Industrijska je konoplja jedno, a indijska drugo, njena proizvodnja i rasparčavanje  je kazneno djelo i nikad ne bih podržao proizvodnju nečega čija je proizvodnja i rasparčavanje kazneno djelo, a konzumacija štetna, bez obzira što je Kukuriku koalicija to dekriminilizirala.

Kad biste vi bili ministar poljoprivrede kojih pet prioriteta bi najprije rješavali?

Prvenstveno bih se orijentirao na pomoć malim i srednjim poljoprivrednim gospodarstvima na način uređenja sustava i provedbe poljoprivredne politike, odnosno odredio nadležnosti na relaciji ministarstvo, proizvođači, prerađivači, trgovci te sa širim krugom dionika, žurno utvrdio mjere za EAFRD, inicirao i suorganizirao učestalu, sadržajnu i lako dostupnu edukacije i tehničku potporu radi priprema projekata, žurno radio na zakonodavnom okviru i ustroju proizvođačkih grupa i proizvođačkih organizacija, unaprijedio model legalizacije poljoprivrednih i gospodarskih objekata koji bi bio brži, jeftiniji i učinkovitiji, preko financijskih institucija omogućio olakšice i odgode za postojeće obveze poljoprivrednih gospodarstava.