Revizorski izvještaj dobar, a slastičari u bankrotu

Mnogima koji su barem jednom posjetili Pâtisserie Valerie’s nedostajat će omamljujući mirisi vrhunskih kolača i kave, a revizore bi zbog njezina bankrota mogla ozbiljno zaboljeti glava. Naime, nenadani financijski slom kompanije koja zapošljava 2800 ljudi koji je uslijedio netom nakon urednog revizorskog izvještaja, motiv je vladi Velike Britanije, ali i SAD-a, da temeljito promijene zakonsku regulativu koja se odnosi na tu branšu u kojoj se godišnje obrne 50 milijardi dolara. Kritična masa vladajućih nakon ovog slučaja uvjerena je da su veći dio problema netočni revizorski izvještaji koji nanose štetu i ulagačima i radnicima.

Rade samo po izvještajima

Skandal oko lanca slastičarnica ne može se usporediti s Enronom ili WorldComom, slomovima koji su se dogodili prije 15-ak godina, ali mogao bi biti kap koja je prelila čašu i koja će inspirirati na potpunu izmjenu uloge revizije u poslovnom svijetu. 
Sličnu situaciju imali smo i u Hrvatskoj kada je nakon relativno urednog revizorskog izvještaja krenula kalvarija Agrokora. Tada se ime Baker Tillyja provuklo kroz blato, što je sudbina i drugih revizorskih kuća čiji su klijenti nakon njihova “zelenog svjetla” bankrotirali, ali za razliku od tog pristupa, u kojem se krivac traži u kvaliteti pojedinog revizora, inicijativa se usmjerava na cijelu industriju s tezom da nije osigurala dovoljnu transparentnost poslovnih izvještaja.


Analiza industrije u Velikoj Britaniji pokazala je da je potrebna reforma jer su utvrđeni nedostaci u kvaliteti revizije koji proizlaze iz činjenice da kuće istodobno nude klijentima i revizorske i konzultantske usluge, a primijećene su i rupe u regulativi.
 Problem je u tome što revizor ne jamči da su bilance potpuno točne, kako se stvara dojam, već treba samo potvrditi da nema evidentne prijevare u prijavljenim papirima. U njihovu obranu ide činjenica da njihov posao nije potpuno spriječiti prijevaru ili budući bankrot već samo upozoriti na eventualne diskrepancije u izvještajima.

Revizori podsjećaju i da oni nisu zakonski odgovorni za pripremu financijskih izvještaja već da to rade direktori u tvrtkama te da oni rade na temelju materijala koji im je dan, a ne procjenjuju niti ulaze u stvarno poslovanje tvrtke. Upravo zbog toga razmatra se kako te dobro plaćene stručnjake natjerati da preuzmu veći stupanj odgovornosti pa su na stolu ideje o tome da izvještaji ubuduće ne budu crno-bijeli te da se u njih uključe procjene o poslovanju u srednjem roku, odnosno procjene likvidnosti i stabilnosti poslovanja kompanije u idućem razdoblju. 


Ideja je da se pojačano promatra valorizacija imovine, bolje provjeravaju prihodi i porezne obveze kako bi se izbjegla porezna evazija ili prijevara. Također, ubuduće bi revizori posebnu brigu trebali voditi o održivosti duga, ritmu njegove otplate i o osiguravajućim policama. Tako bi se moglo upozoriti dioničare na potencijalne slabosti kompanije ili pak opasnosti koje prijete njihovu ulaganju.

Bit će još skuplji?

To bi njihov posao moglo učiniti još skupljim, ali bi se takvi izvještaji i više cijenili u ulagačkim krugovima. Četiri najveće kompanije u sektoru lani su imale oko 147 mlrd. dolara prihoda, pri čemu se na revizorske usluge odnosi više od 51 mlrd. dolara. Najveća kompanija među njima je Deloitte koji na reviziji ostvaruje 10 mlrd. dolara, ali zato za konzultantske usluge naplati 20 mlrd. dolara godišnje. Slijedi PWC koji ima nešto manje ukupne prihode, ali je najjači na području revizije s više od 17 mlrd. dolara vrijednim ugovorima. Treća najveća kuća je EY, čiji su prihodi od revizije i savjetovanja gotovo izjednačeni na oko 13 mlrd. dolara, a među velikom četvorkom najmanji je KPMG s ukupnim prihodima od 29 mlrd. dolara, od kojih se po 11,3 mlrd. dolara odnosi na revizorske usluge i savjetovanje.

Pogledajte video o tome kako će se u Hrvatskoj plaćati cestarina:

Pogledajte video o tome kako će se u Hrvatskoj plaćati cestarina