Svaka promjena vlasti sa sobom donosi i utakmicu stranačkih pojedinaca u odabiru tvrtki čije će upravljanje preuzeti. Iako je uredba o odabiru stručnog kadra donesena, nije je teško staviti izvan snage. Sve to govori o nezrelosti naše zemlje u kojoj kriterij za smjenu ili ostanak uprave nije nikako rezultat koji ona ima iza sebe, nego se i dalje gleda njegov stranački predznak. I posebno je to neobično gledati u kompanijama koje su na tržištu kapitala i imaju druge dioničare, ali u kojima država vodi glavnu riječ iako i nije najveći dioničar.
Svaka Vlada udicu uvijek najviše baca na uspješne kompanije, a neki novi stranački ljudi misle da mogu bolje upravljati, što možda nije isključeno. Svaka Vlada odlučila se na politiku pa možda ne bi trebalo ni ovu u tome sprečavati, ali bi svakako trebalo uvesti jasne kriterije kod smjene uprava, a to mogu biti samo rezultati poslovanja. Nije Hrvatska izuzetak kada se govori o postavljanju političkog kadra, ali se u “normalnim” zemljama svakako poštuje mišljenje drugih dioničara i ne dopušta državi da ima isključivo pravo odlučivanja. Iako je na zapadu mali broj tvrtki gdje je uopće država zadržala svoj udjel, u nekim istočnim zemljama gdje državni portfelj još nije očišćen politika je isto tako vidljiva u državnim tvrtkama.
Ali u nekim zemljama postoji neloš model prema kojem se postavlja politička uprava, ali sve važne odluke donose izvršni direktori koji su stalan i stručan kadar u kompanijama. Podravka je tvrtka na burzi, država, iako ne bi trebala, donosi ključne odluke pa će ostali dioničari izgleda i sljedeći tjedan, kada se održava Skupština, ostati sa strane.
Iako je navodno u vrhu Vlade rečeno da se “neće ići protiv rezultata uprave”, koji su dobri, otpor u stranci ipak je veći i tvrdi se da ta kompanija može i bolje raditi. I dok se vodi borba za upravljanje najboljim tvrtkama, one loše, kojih je puno više, opet su bačene u drugi plan, umjesto da se državni udjeli u njima okrupne u neki fond i u njih postavi dobro vodstvo koje će im povećati vrijednost.