Društvo za koje radim izravno zapošljava više od 200.000 ljudi, a neizravno još 400.000, te u Europskoj uniji stvara godišnji prihod od 30 milijardi eura zahvaljujući složenom globalnom lancu vrijednosti. Nama u Siemensu Europa je važna, a važna je i u cijelome svijetu. Ipak, kao što je Jean Monnet, jedan od utemeljitelja Europske zajednice, prikladno rekao: “Europa nikada nije dovršena, ona je uvijek u nastajanju.” Nastajanje Europe u našim je rukama. Zajednički učinimo Europu snažnijom. I učinimo to sada!
Europa ima zaista mnogo toga za ponuditi: raznolikost kultura, izvrsne obrazovne sustave, visokokvalificiranu radnu snagu, vodeće istraživačke institute, jake industrijske temelje, demokratsku političku stabilnost u najvećem dijelu, pouzdanu provedbu zakona i najveće svjetsko jedinstveno tržište. Ipak, u Bruxellesu postizanje sporazuma često zna biti zamoran i dugotrajan posao, ako do postizanja sporazuma uopće i dođe. Mi Europljani prečesto u ovom procesu gubimo dragocjeno vrijeme. Ta činjenica europskim poduzećima, pa posljedično i gospodarstvima država članica, umanjuje konkurentnost pri natjecanju s vodećim svjetskim gospodarstvima, što više ne smijemo i ne trebamo dopustiti.
Novi zakonodavni saziv i novo vodstvo prilika su da Europa i njezini oblikovatelji politika to promijene − prilika da se jednoglasno zauzmemo za multilateralizam i reciprocitet. Kako bismo to postigli na svjetskoj razini, bit će potrebno usmjeriti se na izgradnju veza, a ne na “lov na vještice”. Razvoj pouzdane partnerske suradnje temelji se na povjerenju, uključivosti i rješenjima koja pogoduju svima, a ne na nacionalizmu i protekcionizmu.
Mnogo je toga još potrebno učiniti, no uvjeren sam da nam je ovih pet mjera hitno potrebno, kako bismo Europu učinili snažnijom te spriječili njezino daljnje zaostajanje u vrlo dinamičnom svjetskom gospodarskom i političkom okruženju.
Borba za okoliš
Klimatske su promjene za čovječanstvo nedvojbeno najveći izazov današnjice. Lijepo je vidjeti da nove generacije pokazuju razumijevanje za važnost tog pitanja. Ali dok su dojam hitnosti i ispravna dijagnoza važne polazišne točke, ono što će stanje našeg složenog ekosustava promijeniti nabolje jesu primjena ispravne terapije i kasnija prevencija. Stoga, zašto ne bismo na to gledali kao na priliku da europsku industriju učinimo svjetskim predvodnikom u razvoju tehnologija za zaštitu okoliša? Te su nam tehnologije potrebne kako bismo dosegli svoje klimatske ciljeve. Obnovljivi izvori energije moraju postati dio gospodarstva u cjelini – ne samo u području mobilnosti, već i u građevinarstvu i industriji općenito. Jedan od najboljih načina za postizanje toga cilja jest pomoću tzv. tehnologija power-to-X. One nam omogućuju nesmetan prelazak na upotrebu obnovljivih izvora energije u svim sektorima. Kako bismo postigli značajno smanjenje emisija ugljičnog dioksida (CO2), kapacitet tehnologija power-to-X morat će iznositi 15 gigavata do 2024. godine.
Ako do 2050. godine zaista želimo postići klimatski neutralan EU, za to će nam trebati nešto više od raspravljanja o tome koliko bi letova trebalo otkazati ili koliki bi u nekom trenutku trebao biti postotni udio električnih automobila. Budući da živimo u globalno povezanom ekosustavu, moramo razviti puni potencijal sektorske integracije. Svi sektori moraju blisko surađivati na razvoju rješenja koja imaju smisla s gospodarske točke gledišta i koja povećavaju konkurentnost. To znači da propisi i državne potpore moraju biti usklađene s našim ciljem da postanemo ugljično neutralni.
Posljednjih pet godina, Europa je naglasak ponajprije stavljala na postizanje “energetske učinkovitosti”. Ja smatram da moramo otići i korak dalje te se ponajprije usredotočiti na postizanje “učinkovitosti sustava”. Preuzimanje vodeće uloge u razvoju tehnologija za zaštitu okoliša velika je prilika za Europu.
Budimo složni i glasni
Mnoge države imaju svoj “plan gospodarskog razvoja”. Primjerice, Kina ima svoj plan “Made in China 2025” (“Izrađeno u Kini 2025.”), Indija ima strategiju “Make in India” (“Izradite u Indiji”), dok Saudijska Arabija radi na ostvarenju programa “Vision 2030” (“Vizija 2030.”). Sjedinjene Američke Države također ne zaostaju u tom pogledu. Sve ove, kao i mnoge druge države donijele su svoje nacionalne gospodarske strategije. A Europa? Stav koji ona zauzima, ako neki uopće i zauzima, jest onaj obrambeni. Potreban nam je plan za Europu i trebamo početi govoriti, zajedno i glasno. Tada će ostala gospodarstva vjerojatno biti sklonija pristati na ravnopravne uvjete i uzajamno korisne trgovinske sporazume. Od toga će koristi imati sve države članice EU. Pozivam na uspostavu središnjeg ureda koji bi usklađivao stranu gospodarsku diplomaciju s našom trgovinskom politikom, a koji bi s radom započeo do kraja 2020. Ured bi vodile Europska komisija i Europska služba za vanjsko djelovanje, koje bi uspostavile vanjskotrgovinsku politiku EU koja bi služila kao podrška europskim tvrtkama pri njihovim izvozničkim naporima. Zašto ne bismo pokušali s novim pristupom toj problematici? Zajedno smo snažni. I da, možemo zagovarati svoje interese. Zašto ne bismo utemeljili gospodarsku diplomaciju zasnovanu na vrijednosti, koja učinkovito pruža podršku EU onim projektima europskih poduzeća koji značajno pridonose ostvarivanju UN-ovih ciljeva održivog razvoja (SDG).
Tehnologije budućnosti
Sposobnost inoviranja danas je glavna odrednica dobrobiti društava, koja stvara i čuva radna mjesta, kao što i osigurava gospodarsko i geopolitičko predvodništvo. Ako mi Europljani želimo biti konkurentni na međunarodnoj razini, moramo značajno više ulagati u nove tehnologije − i činiti to na mnogo više strateški način. Zadržavanje na sektorima koje smo još jučer smatrali budućnošću, ili čak njihovo financiranje, možda će nam trenutačno donijeti poneki glas više na izborima, no ne može spasiti budućnost Europe i njezinih naroda. U području umjetne inteligencije (UI), Europa trenutačno značajno zaostaje za SAD-om i Kinom, koje u ovo područje već sada ulažu znatno više financijskih sredstava. Isto vrijedi za implementaciju umjetne inteligencije − manje od deset posto njemačkih industrijskih društava u svom poslovanju upotrebljava UI. To je vrlo zabrinjavajuće. Privatni sektor, naravno, mora znatno više ulagati u UI. Cilj bi nam trebao biti 15 milijardi eura ulaganja do 2024. godine − što predstavlja povećanje od 30 do 40 posto godišnje.
Novi regulatorni okvir
Može se s pravom reći da je Europa jedno od najprivlačnijih tržišta na svijetu. No, to je nažalost samo djelomična istina. Osvrnemo li se na regulatorni okvir, nedostaci brzo postaju očiti. Potrebna nam je modernizacija pravila tržišnog natjecanja − što je prije moguće. Ta modernizacija ne bi trebala ići u smjeru još više blokada i ometanja, već u smjeru stvaranja jednakih mogućnosti za poštenu i otvorenu trgovinu temeljenu na transparentnosti i zajedničkim pravilima kao što su, među ostalima, sustavi upravljanja zdravljem, sigurnošću i zaštitom okoliša.
Modernizacija je nužna i zato što proces digitalizacije mijenja cjelokupne modele poslovanja. Riječ je o platformama temeljenim na podacima te njihovoj smislenosti i utjecaju na istraživanja i razvoj. Ne nedostaje nam izvrsnih istraživanja, no kada ih poželimo isprobati i implementirati, nailazimo na poteškoće. To od političara, poslovnih ljudi i društva u cjelini zahtjeva odlučno djelovanje. Potrebno nam je više prostora za eksperimentiranje, kao i više hrabrosti za isprobavanje novih stvari. Primjerice, stvaranje pokusnih okruženja može biti iznimno vrijedan način izuzimanja novih primjena od postojećih regulatornih odredbi. Smanjenje regulatornih prepreka mora stoga biti u središtu pozornosti novog sastava Europske komisije. Stoga vas pozivam: do 2022. godine stvorimo novi, modernizirani okvir Europskog prava tržišnog natjecanja - okvir koji će uzeti u obzir sve ovdje navedene točke. Provedimo ga u djelo diljem Europe najkasnije do 2024. godine.
Građani za digitalni svijet
Digitalne su vještine ključna odrednica budućnosti Europe. Međutim, ma koliko naši obrazovni sustavi bili dobri, još se uvijek nismo općenito, a još manje opsežno, pozabavili idejom da učenje mora biti cjeloživotno. Povrh toga, akademski nazivi i stupanj te svjedodžbe o završenom strukovnom obrazovanju nisu uvijek prenosivi među državama članicama EU. Zato bi trebale zajednički donijeti glavni plan razvoja akademskog i strukovnog obrazovanja koji zadovoljava buduću potražnju za vještinama, posebno u područjima prirodnih, informacijskih, zatim tehničkih znanosti i matematike (STEM područja). Trebali bismo osigurati i da naši obrazovni sustavi promiču zajedničke standarde, tako da se akademska postignuća i strukovne svjedodžbe prepoznaju i priznaju diljem Europe. Naposljetku, trebali bismo osnažiti suradnju privatnog i javnog sektora. Neka nam cilj bude osigurati da 50 posto europske radne snage u industrijskom sektoru stekne dobro razumijevanje primjene umjetne inteligencije, kao i primjene naprednih digitalnih vještina.
Pogledajte i video o uvođenju eura: