Vlada mora pokrenuti strukturne reforme i konsolidirati proračun, poruka je autora i realizatora Stabilizacijskog programa iz 1993. godine okupljenih na okruglom stolu Večernjeg lista. Rasprava je inicirana u povodu 20. obljetnice tog programa koji je Hrvatsku spasio od rapidne inflacije. Bivši premijer Nikica Valentić nije se libio poslati lidersku poruku.
Reći kome uzeti
– Ja sam u užasu u kojem sam rekao: tu je torta, podijeljena na kriške, ako netko želi veću krišku, mora reći komu ćemo točno to oduzeti. U jednom sam trenutku, kada je bilo dvostruko više zahtjeva nego novca, rekao: puno je lakše naći pet novih ministara nego pet milijardi prihoda. I sada tako mislim. Ministri moraju znati upravljati novcem koji im se odredi. Ako ne, treba tražiti nove ministre – kazao je Valentić. Vladi je poručio i da je program za oporavak relativno lako napraviti. Mnogo je teže, drži, naći ekipu i osobu koja će ih voditi.
– Bez vjerodostojnosti nema uspjeha reforme. Vlada koja hoće dobiti podršku mora jasno i glasno s mjerama izaći u javnost. Čini mi se da će Vlada ove godine pokušati nešto srezati prava. Smatram da se 10 posto prava može srezati bez dramatičnih posljedica – kazao je Valentić. Njegov kolega iz tadašnje vlade Borislav Škegro suosjeća s ministrom financija Slavkom Linićem, za kojega je procijenio da je u goroj situaciji nego što je on sam bio u ratnim vremenima.
– Gotovo je uvijek ministar financija sam protiv nekoga. Pitanje je je li sam protiv svih, kako mi se čini da je sada, ili ima saveznike u premijerima, potpredsjednicima i nekim ministrima. Sada mi se čini da je ministar Linić ostavljen sam na brisanom prostoru, on nema izbora, nije čudotvorac, ne može tiskati novac kao što se moglo prije stabilizacijskog programa. Nije stvar u Ministarstvu financija, već u svim ostalim ministarstvima – drži Škegro. Dodaje da Liniću, da bi izvukao državu iz ove krize, kojoj nema kraja, u poslu treba pomoći cjelokupna vlada, ali i cjelokupna oporba.
Bivši guverner Željko Rohatinski svom nasljedniku Borisu Vujčiću zamjerio je pasivnost.
– Prema izjavama HNB-a, čini mi se da ističu relativno visoku likvidnost bankarskog sustava. Iako je činjenica da se banke zadužuju kod svojih majki u inozemstvu i da se poduzeća zadužuju kod domaćih banaka. U takvim uvjetima ostati samo na konstataciji da je likvidnost bankarskog sustava dobra prilično je pasivan stav. Mislim da je potreban aktivniji pristup središnje banke i poslovnih banaka, ali ne može biti neovisan o onom što se događa u fiskusu i potrebi države za financiranjem. Te dvije politike moraju biti usklađene – jasan je Rohatinski. Danas je Hrvatska u situaciji u kojoj jest, tvrdi Rohatinski, jer se težište problema u sferi ekonomske politike prebacivalo s monetarne politike na fiskalnu politiku, koja se iz mnogih razloga, socijalnih, ekonomskih, političkih, nije pokazala dovoljno fleksibilnom.
Ekonomski analitičar Velimir Šonje zamjerio je zamjenu teza koja je, kaže, postala uobičajena u društvu.
Efikasniji rad države
– Kada se govori o konsolidaciji fiskusa i strukturnim reformama, ljudi govore o ukidanju socijalne države i smanjivanju prava. Hrvatska je po Ustavu socijalna država, dakle nitko ne može izaći izvan tog ustavnog okvira, ali je poenta u tome da ono što država radi, radi efikasnije i da radi u skladu s fiskalnim prihodima kojima raspolaže. Zbog pretjeranog davanja obećanja, mi živimo u iluziji koja se obnavlja, da se i dalje može ovako, ali ne ide tako. Ako sami nešto ne napravimo, tržišta će nas jednostavno prisiliti na to ili će nam udjel kamata u proračunu rasti dalje – smatra Šonje. Ekonomist Zoran Anušić zaključio je da Hrvatskoj, umjesto politike obećanja, treba drugi konstruktivan pristup, a prema njemu, uspjeh leži samo u dogovoru više političkih struja o ključnim potezima.
Opširnije s okruglog stola pročitajte u subotnjem prilogu Večernjeg lista Obzor