Zagrepčani jednostavno obožavaju otvaranja trgovačkih centara pa i sedam godina nakon što je u Zagrebu proradio prvi veliki trgovački centar masovno hrle da vide što im to novo trgovci nude. I ovoga je četvrtka na cestama prema Jankomiru vladala neopisiva gužva jer je najmlađi član tamošnje brojne trgovačke obitelji, ali ujedno i najveći trgovački centar u Hrvatskoj, u Zagreb doveo dvadesetak novih imena. Stigla je njemačka modna kuća Peek & Cloppenburg, austrijski lanac sportske odjeće i obuće Hervis, slovenski distributer najpoznatijih svjetskih brendova Sportina, New Yorker, portugalska Salsa Jeans te niz drugih robnih maraka. City Centar samo će kratko vrijeme uživati u epitetu najvećeg jer konkurencija ne miruje pa se već nekoliko kilometara dalje, u Zaprešiću, gradi Shopping City koji će navodno biti dvostruko veći. Ambicije da ponese titulu graditelja najvećeg trgovačkog centra pokazuje i građevinski poduzetnik Josip Kordić koji je kupio zemljište u Buzinu, šire se i Konzum, Mercator, Špar, Getro, CBA, za mjesec dana otvorit će se i Lidl... Još ima prostora za rast komentira financijski savjetnik dr. Vlado Brkanić koji smatra da Zagreb može progutati još jedan ili dva velika trgovačka centra na istočnoj ili jugoistočnoj strani grada, a zapad je popunjen.
Bilo bi dobro kad bi se ti centri razlikovali po ponudi kako bi se kupci mogli strukturirati po onome što traže kaže dr. Brkanić koji je uvjeren da će dolaskom Lidla ponestati prostora za nove pozicije u prehrani, ali još uvijek na tržištu ima mjesta za specijalizirane trgovine namještaja, bijele tehnike, odjeće i obuće.
S njim se slaže i Ivan Gadže, regionalni menadžer AC Nielsena, samo što su njegove procjene još optimističnije kad je u pitanju širenje trgovačke mreže. Prema jednom od scenarija razvoja trgovine, u Hrvatskoj ima prostora za 500 supermarketa ističe Gadže. Postoje i druge varijante, a koja će se pokazati realnom, ovisi o načinu na koji će proizvodnja, distribucija i trgovina odgovoriti na potrebe krajnjeg kupca, odnosno potrošača dodaje.
U posljednjih petnaest godina udvostručio se broj prodavaonica u Hrvatskoj, trgovinom se bavi svaki treći poduzetnik, ali svakim danom na tržište izbijaju novi igrači: najkasnije za mjesec dana Lidl će otvoriti prvih 17 hard diskonata, a nagađa se da zemljište kupuje i vodeći njemački diskontni lanac Aldi, čime će se u Hrvatskoj početi razvijati novi tip trgovine, diskonti manjih formata koji će potrošače pridobivati nižim cijenama. U dosadašnjim investicijama u trgovinu dominirala su ulaganja u velike trgovačke centre. Hrvatska je 2005. godine imala 77 hiper i supermarketa na milijun stanovnika, slično kao i Mađarska. Češka ima 110, Slovenija 181, a u starim članicama EU taj je broj različit, kreće se od 400 u Skandinaviji do 150 u Grčkoj. Analitičari iz te činjenice izvlače procjene da će se i dalje povećavati prodajne površine. Ako promatramo razvoj trgovine u posljednjih nekoliko godina, mogu se uočiti trendovi porasta važnosti modernih formata trgovina kao što su hipermarketi (neto prodajne površine iznad 2500 četvornih metara) ili supermarketi (od 300 do 2500 kvadrata), a u isto vrijeme opada značenje trgovina manjih formata. S druge strane, kupci još uvijek imaju određene navike koje se sporije mijenjaju nego struktura trgovine komentira Ivan Gadže.
Tko će sve u njima trošiti? Već dulje vrijeme promet u trgovini na malo stagnira, u turističkom je kolovozu, na primjer, čak i smanjen u odnosu na srpanj, što nije ništa neobično ima li se na umu da stagniraju i plaće i mirovine. Novi zamah potrošnji daje isplata umirovljeničkog duga, ali ni taj efekt ne može vječno trajati. Više od trećine kućanstava 37 posto kako je pokazalo ovaj tjedan objavljeno istraživanje Gfk, tvrdi da im standard stagnira, otprilike 15 posto obitelji troši prijašnju štednju ili se zadužuje. Svako drugo kućanstvo tvrdi da ima financijskih problema koji su posebno izraženi u slabije razvijenim dijelovima zemlje: u Lici, na Kordunu i Banovini te u Slavoniji. Petina je kućanstava uvjerena da će im biti još gore. U trgovini će opstati samo oni koji se budu izdvojili niskim cijenama i kvalitetom usluge komentira dr. Brkanić koji vjeruje da novi investitori ne bi ulazili u nove projekte da prije toga nisu analizirali stanje na tržištu.
Za centre koji se planiraju graditi u Zagrebu neće biti dovoljna kupovna potražnja ne bude li se računalo na kupce iz regije kaže Brkanić koji ističe da stranci dolaze u Hrvatsku s pretpostavkom da će investiciju vratiti u roku od 7 do 9 godina. Oni koji su došli prije vjerojatno su imali povrat u kraćem roku jer su na početku kupci dolazili u šoping-centre kao u svetišta ističe dr. Vlado Brkanić. To što još uvijek prikazuju gubitke u svojim financijskim izvještajima, može biti samo knjigovodstveni manevar kako bi većim otpisom pokrili troškove ekspanzije. Procjenjuje se da su trgovačke kuće s prostora Italije, Austrije, Njemačke i Slovenije u hrvatsku trgovinu uložile oko 900 milijuna eura što iznosi otprilike 8 posto vrijednosti svih stranih investicija.
Širenju velikih trgovačkih kuća pogodovali su i manjkavi propisi o uvjetima otvaranja prodavaonica u nas jer je Hrvatska jedna od rijetkih tranzicijskih zemalja koja nije stavljala nikakve prepreke pred trgovačke lance pa ne bi bilo nikakvo iznenađenje kad bi novi hipermarket niknuo nadomak Jelačić placu. Sa stranim je hipermarketima stigla i potpuno nova kultura kupovanja u nas: dok se stara Europa vraća svojim malim kvartovskim dućanima jer se zasitila neonskih svjetala i bauljanja po predgrađima, kod nas šoping-centri postaju mjesto zabave i izlazaka, pogotovo vikendom. Nedjeljni je šoping postao svetinja, zbog čega vlast nema petlje ozakoniti zabranu rada nedjeljom i tako potrošačima oduzeti novootkrivena mjesta zabave i izlazaka. Šoping-centri zadovoljavaju i trgovačke i socijalne funkcije pa tako investitori novog centra u Zaprešiću tvrde da će, kad ga dokraja zaokruže sportskim i drugim sadržajima, njihov "grad" imati 20-ak tisuća radnih mjesta. U posljednjih pet godina u trgovini je stvoreno 50-ak tisuća novih radnih mjesta, ali čak su i u njoj menadžeri i poduzetnici svjesni toga da se tržište zasićuje i da ćemo uskoro svjedočiti novom trendu: propadanju slabijih i jačanju nekoliko jačih lanaca.
U drugom dijelu devedesetih male su trgovine držale 70 posto hrvatskog maloprodajnog tržišta, a ostalo se odnosilo na lance supermarketa. Hipermarketi, pak, nisu ni postojali u domaćem trgovačkom žargonu. No, sada se slika prilično promijenila, mali su se trgovci spustili ispod 30-ak posto udjela na tržištu i svakim danom sve su slabiji, a kolač im preuzimaju mali trgovački gradovi.
Konkurencija je zdrava - za potrošače
Iako će mnogi reći da je Zagreb već zasićen velikim trgovačkim centrima, činjenica je da, što ih je više, potrošači imaju veću mogućnost ostvariti svoja potrošačka prava i interese. Međusobna konkurencija tjera trgovačke lance na raznorazne korake kojima nastoje pridobiti kupce akcijske i prigodne prodaje po nižim cijenama, davanje dodatnih gratis proizvoda uz kupljene (primjerice, ruksak uz deterdžent), degustacije, nagradne igre... Marketinški rat među trgovcima rezultira mogućnošću izbora, širim asortimanom robe, boljom kvalitetom i nižom cijenom. Trajno mlijeko sa 2,8 posto masnoće u velikom se šoping-centru prodaje po cijeni od 4,18 kuna, a u maloj trgovini stoji 6,20 kuna! Za kućanstvo koje svaki dan troši litru mlijeka to je 60 kuna mjesečno. Upravo je zdrava konkurencija dovela do toga da su nam životni troškovi pojeftinili iznosi Ilija Rkman iz Potrošača, Društva za zaštitu potrošača. Osim toga, usporedimo li odnos velikih trgovačkih lanaca prema kupcima danas i prije nekoliko godina, zamjetna je sve bolja primjena zakonskih propisa kao što je deklariranje na hrvatskom jeziku. Stvari se popravljaju, primjerice, iznimno će se naići na proizvod bez uputa na hrvatskom. Isto tako, nude se mogućnosti kao što je ovjeravanje jamstva tek osam dana nakon kupnje tehničke robe, dakle, kupcu se daje rok u kojem se može i predomisliti te vratiti proizvod navodi Rkman. Međutim, problem je što su se hipermarketi koncentrirali u većim gradovima pa ljudi iz manjih mjesta po Hrvatskoj nemaju puno izbora pri kupnji, odnosno prisiljeni su kilometrima putovati radi većih nabava, a najviše je takvih slučajeva u područjima od posebne državne skrbi.