Zna li se da se prihodi od turizma kreću na razini od oko 8 milijardi eura, povećanje udjela hrvatskih proizvoda u toj brojci za samo 5% gospodarstvu bi donijelo 400 milijuna eura, kazao je nedavno čelnik Hrvatske gospodarske komore Luka Burilović. Tome u prilog ide i očekivanih 14 milijuna turista i 72 milijuna noćenja u ovoj godini, koji “obećavaju” još veću turističku potrošnju pa je promocija hrvatskih proizvoda zapravo naš nacionalni zadatak. No kako povećati ponudu i čega? Zelena i plava Hrvatska, o čemu se priča godinama, nisu se još “spojile”, a iako je prema nekim anketama u turizmu između 60 i 70% doma- ćih proizvoda (sezona „srećom“ traje dva mjeseca), polovica sve ribe koja se nudi u hrvatskim hotelima je iz uvoza, više od polovice tjestenine i više od 40% janjetine, koja se veže za hrvatsku tradiciju...
I dalje bez strategije
Denis Matijević, predsjednik uprave AgroFructusa, kaže kako je to zato što u Hrvatskoj i dalje ne postoji definirana strategija. – Radi se stihijski, i u proizvodnji i u plasmanu poljoprivrednih proizvoda. U takvim je uvjetima proizvođačima nemoguće plasirati robu na bilo koje tržište, a pogotovo na zahtjevno tržište hotela, restorana, kafića (HoReCa) – kaže Matijević, koji je nedavno u suradnji s partnerima, lancima hotela Maistra, najvećim hrvatskim distributerom Velprom te proizvođačima potpisao sporazum o isporuci 1000 tona voća i povrća godišnje, što je, tvrdi, školski primjer kako se to radi.
Zelenu i plavu Hrvatsku najbolje mogu povezati domaći proizvodi po kojima smo prepoznatljivi i jedinstveni, kojih imamo kontinuiranu proizvodnju, standardnu kvalitetu i dovoljne količine za pokrivanje potreba gostiju, od mliječnih proizvoda, mesnih, voća, povrća, do vina, izvorske vode, brašna i pekarskih proizvoda, posebnih autentičnih i zaštićenih proizvoda... No u situaciji kad nad kvalitetom prednost ima cijena, čak i damping, kako bi se kod nas prodali nečiji subvencionirani viškovi, domaće gubi bitku pred uvoznim, kaže Branko Bobetić, direktor Croatiastočara. Kvalitetni mesni proizvodi, s kojima smo unazad nekoliko godini bili poznati i u debelom suficitu po pitanju izvoza, te sirevi jako su dobri aduti za dizanje potrošnje hrvatskih proizvoda u turizmu. Isto tako i perad, mliječni proizvodi, jaja.
No dok Bavarci, primjerice, imaju i posebnu, nižu stopu PDV-a za domaće proizvode u odnosu na uvozne, a Francuzi, Škoti, Francuzi, Austrijanci... raznim projektima otvoreno promoviraju domoljublje u potrošnji hrane, naša se Vlada, tvrdi Bobetić, u to ne želi uključiti. Jedno od rješenja u povezivanju zelene i plave Hrvatske te kreiranju imidža jedinstvene gastronomske destinacije jest udruživanje malih proizvođača. Pritom ne treba zaboraviti ni to da je turizam izvozna djelatnost jer su kupci uglavnom stranci, a i nose stečene navike sa sobom – kaže Sanela Vrkljan, pomoćnica direktorice Sektora za trgovinu HGK. Ljerka Puljić, članica NO-a Agrokora, kaže kako kroz strategiju hrvatskog turizma i nacionalnu komunikaciju koju priprema i vodi HTZ Hrvatsku treba brendirati kao zemlju najbolje divlje morske ribe, odličnog maslinova ulja ili „divlje“ uzgojenog mesa janjetine, kulena, pršuta, paš- kog sira, vina..., posebnih okusa koje turist nigdje drugdje ne može naći.
U tom slučaju izbjegli bismo argument hotelijera da strani turist “ne zna“ da imamo odlična vina ili odlično meso pa u pravilu traži strane proizvode. Jedino bi brendiranje i povezivanje ideje dobre hrane i turizma omogućilo da se hrana proda po cijeni koja uključuje relativno visoku dodanu vrijednost koja bi pokrila nešto više troškove domaće proizvodnje koja nema volumen odnosno masu. S druge strane, morale bi postojati i potpore proizvođačima koji su spremni uložiti u ovakve proizvode jer sve te proizvodnje traže ulaganja i višegodišnji trud da bi se postigao uspjeh na tržištu – kaže Puljić.
Ističe kako naši ugostiteljski djelatnici trebaju znati što Hrvatska ima, kakvog su okusa proizvodi i gdje oni nastaju da bi ih mogli preporučiti gostima, a jedna pod mogućnosti je i posebna kategorizacija ugostiteljskih objekata u kojima se poslužuju uglavnom domaći proizvodi i dodatni državni poticaji za objekte koji ulaze u tu kategorizaciju.
Nedostatno brendiranje
Kad bi stranci znali i za naša vina i pršut, bilo bi nam daleko bolje. No mi za sada u EU imamo zašti- ćenih tek 10 autohtonih proizvoda koji još nisu dovoljno poznati i izbrendirani izvan Hrvatske, a Talijani već 250, i ne samo da su kvalitetni nego su zbog te kvalitete poznate na široko postali i motiv dolaska turista u Italiju – kazao je nedavno Tullio Francetich iz San Rocca.
>> 100 poteza kojima bi se olakšao život hrvatskim građanima
Hrvatska zemlja mora koja uvozi ribu, bilo bi smješno da nije tragično.