Njena priča ide ovako. Prije četiri godine, iz jednog gradića na dalmatinskoj obali, stigla je u Zagreb na studij. Vrlo brzo upoznala je društvo i počela živjeti studentskim životom. Na fakultetu je upoznala jednog dečka - bila je to ljubav na prvi pogled. Ubrzo su postali par. Ona je Leonarda Špiranec, studentica Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, koja nam otkriva kako usklađuje roditeljske i studentske obveze.
Uloga koja mijenja život
Bilo je to na drugoj godini, krajem četvrtog semestra, kada sam zatrudnjela. Saznavši što se dogodilo prvo smo se nasmijali, zatim zaplakali, pa opet smijali pa plakali. Nismo znali što ćemo i činilo se kao da je našim životima došao kraj. Onda smo se pribrali, skupili hrabrost, nazvali roditelje i podijelili sretne vijesti. Tek tada smo mislili da je našim životima došao kraj! Situacija nije bila nimalo laka - trebali smo odlučiti što ćemo s fakultetom, financijama, stambenim statusom i svim drugim pitanjima za 'odrasle'. Doslovno preko noći dobili smo nove uloge koje smo trebali prihvatiti, nismo više bili klinci s druge godine, već roditelji koji iščekuju prinovu.
Prva važna odluka s kojom sam se suočila bila je pauzirati godinu ili ne? S teorijom kako će mi biti lakše budem li pratila generaciju, odlučila sam pokušati nastaviti redovno studirati. Premotamo li film, evo me danas, redovna studentica četvrte godine preddiplomskog studija Ekonomije na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, s dječačićem od godinu i četiri mjeseca te suprugom, također redovnim studentom, s izvrsnim prosjekom ocjena, koji se nedugo nakon rođenja djeteta i zaposlio. Mogli bismo reći da je najteže iza nas, od jutarnjih mučnina i poroda do početnih muka s mijenjanjem pelena i godine dana nespavanja. Sve su to one klasične čari roditeljstva čije grozote ne možete shvatiti dok ih ne proživite. Naravno, uz klasične roditeljske brige mi smo se suočavali i sa zahtjevnom financijskom situacijom i fakultetom. Rodila sam carskim rezom, ali sam već dva tjedna nakon izlaska iz bolnice otišla pisati kolokvij.
Prošli smo ipak i prve lijepe trenutke - prvi osmjeh, prvi zubić, prvi koraci od mame do tate, prvo zvanje 'mama' i mahanje pa-pa.
Mnogo odricanja, ali i neprocjenjivih trenutaka
Dakle, najteži dio je iza nas, no još su brojni izazovi pred nama. Nije nimalo lako kada vam roditelji nisu u blizini i kada vam nema tko uskočiti, pomoći, pričuvati, očistiti, skuhati i slične stvari pa da vi možete učiti. Pa tako ovaj članak počinjem pisati u 21h, maleni napokon spava, perilica posuđa je upaljena, igračke spremljene i pripreme za sutrašnji ručak dovršene. Neki drugi dan sada bi već počela s učenjem, no večeras radim iznimku. Na predavanja i seminare sutra kao niti većinu drugih dana neću ići ponajprije iz razloga što dijete nemam kome ostaviti toliko dugo svaki dan. To značajno otežava učenje no dogodine će maleni u vrtić pa će svakako biti lakše. Profesori su ipak uglavnom susretljivi i puni razumijevanja, pogotovo na katedri za Demografiju, ali i ostali.
Kako se bližim završetku fakulteta, bliže se i novi izazovi s kojima se danas suočavaju brojne žene majke, ponajprije izborom koji se pred njih postavlja: obitelj ili karijera. Idealistički i mladenački još želim vjerovati da izbor za mladu i ambicioznu ženu u 21. stoljeću ne mora biti ili-ili. Obitelj nije i ne treba se smatrati nedostatkom već štoviše, ako vjerujete u nju, ona vas čini jačom i odgovornijom osobom, uči vas požrtvovnosti i brizi za druge, a nagrade koje roditeljstvo pruža su nemjerljive. Nažalost, početak karijere bit će izazov s obzirom na to da je uz majčinsku i studentsku ulogu teško ubaciti poneku praksu u životopis što je danas osnovna stvar koja se kod studenata koji izlaze na tržište rada promatra pri zapošljavanju. Ali svakako ću se potruditi.
Ljubav koja puni baterije
Kad se sjetim da smo si pri upisu treće godine kao cilj postavili skupiti barem sve potpise profesora, a četvrtu godinu smo upisali bez ijednog prebačenog kolegija, shvatim kako nisam pogriješila u odluci da ne pauziram godinu. Bio je to odličan uspjeh s obzirom na to da nismo znali što nas očekuje. Trud i rad se uvijek na kraju isplate. Bitno je postaviti si prioritete i odrediti ciljeve u životu, okružiti se pozitivnim ljudima i u sve što radite uložiti puno ljubavi jer na kraju mog radnog dana koliko god ja umorna bila, kad vidim sretna i zadovoljna lica u našem domu, napunim baterije za ponovno ustajanje u 5 ujutro.