Danas bi se trebala održati sjednica Gospodarsko-socijalnog vijeća na kojoj će se otvoriti razgovor o uvođenju subvencija za skraćeni radni tjedan! Kolike će te subvencije biti i tko bi za njih mogao konkurirati, još se ne zna. Budući da smo u izbornom razdoblju to se pitanje neće moći riješiti donošenjem zakona u hitnoj proceduri, no moguće je da Vlada intervenira putem uredbe ili će se kraći rad omogućiti odlukom Upravnog vijeća Zavoda za zapošljavanje slično kao i potpore.
Oštriji uvjeti za pomoć
Prema riječima ministra Josipa Aladrovića kraći radni tjedan bio bi namijenjen tvrtkama u proizvodnji. Nešto slično već smo imali od 2014. godine, a mjera je bila poznatija kao neradni petak kada su radnici ostajali kući jedan dan u tjednu i tu im je dnevnicu pokrila država. Tada interes nije bio velik. Postoji strah da će tek sada početi masovna otpuštanja nakon što se u lipnju isplati treća potpora po starim uvjetima. Zahtjevi za svibanjsku potporu primaju se do 7. lipnja. Od lipnja se uvjeti zaoštravaju pa pravo na potporu zadržavaju tvrtke iz izabranih djelatnosti (turizam, prijevoz, pojedine usluge vezane za turizam i razne manifestacije) uz pad prihoda veći od 50 posto.
Ministar Aladrović smatra da će nove uvjete zadovoljiti stotinjak tisuća zaposlenih. Sve te mjere Hrvatska zasad financira samostalno, no tijekom ovog tjedna trebali bi se znati detalji dogovorenog kredita Europske komisije teškog 100 milijardi eura za čuvanje radnih mjesta, iz kojega bi Hrvatska trebala dobiti 400 milijuna eura, odnosno oko tri milijarde kuna. Hrvatska je dosad za dvomjesečno čuvanje radnih mjesta isplatila više od 3,5 milijarde kuna.
Danijel Nestić, stručnjak za tržište rada, ističe da je sufinanciranje plaće ili dijela plaće zbog skraćivanja radnog vremena jedna od obećavajućih mjera pomoći gospodarstvu u krizi, no upozorava da je kod nje uvijek „vrag u detaljima", o kojima ovisi hoće li pomoći i uz koju cijenu.
- Ovu mjeru ne treba gledati samo i jedino kao mjeru za očuvanje radnih mjesta, jer to nije njezina izvorna ideja. U krizi se zaposlenost uvijek smanjuje, to je normalna reakcija i uravnotežujući mehanizam i njega je nemoguće izbjeći, slično kao visoku temperaturu kod mnogih bolesti, ali se zato poduzimaju mjere da ne dođe do ekstremno visokog rasta nezaposlenosti te da gospodarstvo u tom procesu ne izgubi sposobnost brzog oporavka. Upravo je zadržavanje sposobnosti brzog oporavka ključna za primjenu ove mjeru. Njezin je poseban cilj zadržati onu zaposlenost kod koje postoje specifična znanja i vještine koji su vezani za određeno radno mjesto. Ako takvi radnici odu, onda je mogućnost oporavka poduzeća jednom kad se situacija popravi znatno ugrožena. Poduzeće ne može na slobodnom tržištu jednostavno pronaći radnike koji će nadomjestiti izgubljene stručnjake i zato ih treba nastojati zadržati i u situacijama kada znatno padne proizvodnje. Takva su radna mjesta češća u proizvodnji i industriji nego u uslugama - ističe Nestić.
Takva je mjera bila jako uspješna u Njemačkoj s jakom industrijom, a manje uspješna u nekim drugim zemljama.
Važna svaka kuna
- U dosadašnjoj borbi s koronakrizom hrvatski je proračun već ušao u goleme minuse tako da oko svakog daljnjeg zaduživanja treba tri puta prije promisliti. I pažljivo računati kako da se taj novac što prije vrati što bržim oporavkom. I zato su kod sufinanciranja skraćenog radnog tjedna upravo ključni detalji - kaže Nestić te dodaje da treba voditi računa o četiri elementa. Prvi je optimalno dimenzioniranje mjera, tj. ona ne može ići svima kojima prijeti pad zaposlenosti, već sprečavanju gubitaka radnih mjesta sa specifičnim znanjima. Drugo, troškovi između poslodavaca, radnika i države se dijele, odnosno ne treba država sufinancirati do 100% plaće. Treće, potrebna je vremenska ograničenost mjera samo na razdoblje dok traje kriza. Strukturni problemi koji postoje ili ostaju nakon krize ne mogu se njome rješavati. Posljednje, važna je kontrola mogućih zloupotreba mjere. Ti su detalji važni jer je trenutačno svaka kuna koja se izdvaja iz proračuna važna, zaključuje Nestić.