Svatko ima svoga Borata

Jagšemaš? Nevjerojatno koliko ljudi suosjeća s Kazahstancima, s kojima se, kažu, tako okrutno izruguje Sascha Baron Cohen, alias Ali G, alias Borat, alias... No, kao da nitko ne primjećuje da Cohen zapravo nije ni pokušao bilo što saznati o 'pravom’  Kazahstanu. Ta država za njega je samo naša proverbijalna Tunguzija, simbol za vukojebinu, s tom razlikom što je Kazahstan ipak nešto poznatiji.

Cohen je lako mogao svoj prst uprijeti i negdje drugdje - pa i u Hrvatsku - i bilo bi mu svejedno. Jezik i naglasak kojim Borat govori nije ni ruski ni kazahski, očito je uzor našao u Poljskom (jagšemaš = jak sie masz = kako si). No, rugati se Poljacima u Britaniji ili Americi bilo bi stvarno otrcano, nešto kao vicevi o Bosancu u Hrvatskoj.

Uz oca nacije Nursultana Nazarbajeva, Kazahima ne treba još i jedan Borat. Nije doduše poput predsjednika susjednog Turkmenistana, Saparmurata Nijazova, kojemu zahvalni građani dižu zlatne spomenike, ali čovjek je dobio izbore s 91 posto glasova.

Ne, nisu Borati samo na čelu zemalja trećeg svijeta. Jednako nas je uveseljavao i talijanski premijer. Berlusconijevi gafovi punili su novine, a o verbalnim ispadima Georgea Busha mlađeg pisane su i knjige. Rođen je tako i novi pojam - bušizam. No, lako za to, njegovi stvarni politički gafovi skupo će stajati i SAD i cijeli svijet.

Odlukom da na temelju izmišljenog konteksta o razvoju nuklearne bombe oružanim putem svrgne Sadama Huseina i okupira naftom bogatu zemlju, Bush je posijao sjeme al-Qaide i tamo gdje ga nikad nije bilo i omogućio da se mnogo opasnije sile 'osovine zla’ domognu atomske bombe.

Uz rat u Afganistanu i Iraku, Bush jednostavno nije imao snage baviti se Kim Jong Ilom i Ahmadinedžadom. SAD je izgubio rat u Vijetnamu jer se preko njega vodio rat i s njegovim pomagačima Kinom i Rusijom. Izgubit će rat u Iraku jer mu za mir treba suradnja sa Sirijom i Iranom, do jučer također na listi izglednih vojnih ciljeva. A popuštanje Teheranu značit će  otvoreni put do atomske bombe.

Svatko ima svoga Borata, ili još bolje, svi smo mi ponekad Borat. U Hrvatskoj ih ima toliko  da već razmišljam o uvođenju redovne rubrike Borat tjedna. Kandidat za Borata godine svakako bi bio odvjetnik Marinović, poznatiji kao muž bivše ministrice pravosuđa i potpredsjednice SDP-a, koji je preko medija odlučio izvesti profesionalno samoubojstvo.

Kad smo već kod toga, stigao mi je sasvim očekivani demanti na moju prošlotjednu kolumnu. Prvo, RBA svojim klijentima ne šalje SMS-ove s ponudom za kredit za kupnju Ininih dionica, kako sam ja napisao, već samo po jedan SMS, stoji u demantiju. Drugo, banka će dionice kupovati po istoj cijeni kao i građani. Da, hoće, ako im nešto ostane. Ako su predviđanja točna, cijena dionice na otvorenom tržištu nakon toga može samo rasti.

Treće, RBA demantira riječi svojih službenika da se kredit ne može prije vremena zatvoriti. Četvrto, RBA ne namjerava zadržati dionice koje dobije na račun hipoteke od neurednih klijenata, nego će ih prodati na burzi. No, dobro, kreditnu sposobnost ne gledaju, krediti su relativno povoljni,  pogotovo ako se uzme u obzir nagradna dionica od države.

Da ne duljim, žurim se završiti kolumnu, idem u RBA po kredit, vi isto tako možete u PBZ, Zabu, u koju hoćete, svejedno - ako ste spremni podnijeti rizik - sasvim opipljiv, čak i u ovom slučaju.