Temeljni dohodak za nezaposlene: Može li država isplaćivati još jednu naknadu?

U krizi poput ove univerzalni temeljni dohodak (UTD) pomogao bi onima koji trenutačno ne rade, uključujući i privremeno nezaposlene. Kada bi se univerzalni temeljni dohodak uveo zajedno s progresivnim sustavom oporezivanja i ciljanim pomaganjem najpotrebitijima, mogao bi, barem kratkoročno, smanjiti istodobni teret gospodarske i socijalne nesigurnosti – piše Paul Stubbs, sociolog koji se na Ekonomskom institutu bavi temama siromaštva, nejednakosti i socijalne isključenosti. Njegov tekst pod nazivom „Je li vrijeme za univerzalni temeljni dohodak?“ jedan je iz ciklusa koji problematizira različite aspekte pandemije i postpandemije, a pokrenulo ga je Hrvatsko sociološko društvo. Stubbs smatra i da bi dugoročno, u kontekstu klimatske krize, UTD mogao doprinijeti slomu neoliberalnog inzistiranja na produktivnosti i rastu implicirajući da ljudi imaju intrinzičnu vrijednost te bi trebali imati temeljni prihod koji bi im omogućavao izbor temeljem njihovih interesa i sposobnosti.

U trenutačnoj izvanrednoj krizi, vjerojatno najneizvjesnijoj povijesnoj situaciji koju smo ikada vidjeli, otvaranje rasprave o temeljnom dohotku je važno, ne samo radi aktivnosti kojima će se reagirati na trenutačnu situaciju već i radi promišljanja o vremenu koje slijedi nakon krize – kaže Stubbs. No nije on jedini: uvođenje temeljnog dohotka u krizi je aktualizirala Španjolska, a u uskrsnom ga je obraćanju vjernicima spomenuo čak i papa Franjo.

Nije utopijska ideja

Stubbs smatra da je vjerovanje kako će UTD destimulirati rad pogrešno i već dokinuto reakcijama na pandemiju, a argumentaciju o skupoći demantiraju vlade širom svijeta koje u krizi oslobađaju financijska sredstva u iznosima koji su još prije koji tjedan bili nezamislivi. U vremenima koja su se smatrala “normalnima”, najvažniji argument protiv temeljnog dohotka, podsjeća Stubbs, bio je taj da bi mogao odvući pažnju i sredstva od najvažnijeg prioriteta, a to je uspostavljanje i poboljšanja dostupnih javnih usluga za one kojima su one najpotrebnije.

Univerzalna, besplatna zdravstvena skrb na papiru ne znači ništa u stvarnosti kada potražnja nadmašuje ponudu te se moraju donositi odluke koje su doslovno pitanje života i smrti, čak i ako su ljudi koji donose te odluke imuni na pritisak utemeljen na tome koliko novca ili koje “veze” pacijent ima – ističe Stubbs. On kaže da ideja temeljnog dohotka daje zamah ozračju brige, uzajamnosti i pažnje za potrebe drugih, zamjenjujući mit individualne odgovornosti s pojmom uzajamne povezanosti te zaključuje da to možda i nije toliko utopijski koliko zvuči.

VIDEO Andrej Plenković: Donijet ćemo zakon koji će obustaviti ovrhu nad novčanim sredstvima

Za Vuka Vukovića, doktoranda političke ekonomije s Oxforda, jest. UTD smatra jednostavno – preskupim.

Kod takvih tema uvijek se dobro voditi znanstvenim eksperimentima i baš jedan takav napravila je prije dvije godine Finska uvođenjem temeljnog dohotka od 560 € po građaninu. Dvije grupe od 2000 nezaposlenih ljudi vrlo sličnih karakteristika – dob, spol, socioekonomski status – izabrane su i jednima je uplaćivan dohodak na razdoblje od dvije godine, drugima nije. Ovi kojima je uplaćivan dohodak nisu previše mijenjali svoje ponašanje, nisu iskoristili priliku i tako našli nove poslove, počeli zarađivati više niti su pokretali poduzetničke pothvate – argumentira Vuković koji je izračunao da bi, u hrvatskom slučaju, uplata 500 eura mjesečno za svakog od četiri milijuna stanovnika iznosila 24 milijarde eura godišnje, odnosno 180 milijardi kuna, 50 milijardi kuna više od čitavog državnog proračuna.

– Uzimajući u obzir da su rezultati eksperimenta loši i da ne dovode do očekivanih učinaka, temeljni dohodak se jednostavno ne isplati – zaključuje Vuković.

Stručnjaci o tome je li ideja temeljnog dohotka realna

S njim se slaže i Kristijan Kotarski, profesor političke ekonomije s Fakulteta političkih znanosti, koji napominje i da nikad nije testiran na većem uzorku, no ako bi značio i da samo 10 posto populacije zbog njega ne želi raditi, imali bismo ozbiljan društveni i ekonomski problem

– Temeljni dohodak financijski je neodrživ ako bi se kombinirao s rodiljskim naknadama, socijalnom pomoći, mirovinama i ostalim izdacima koji su karakteristični za državu blagostanja. To bi značilo dizanje izdataka države na više od 60 posto BDP-a – kaže Kotarski koji je uvjeren da UTD podriva temeljni društveni ugovor prema kojemu ranjive skupine (majke, trudnice, invalidi, umirovljenici, privremeno nezaposleni) imaju pravo na konzumaciju kada su u nemoći raditi i doprinositi društvu, a na tu pogodbu pristaju oni koji plaćaju poreze ako vide da se taj novac uistinu tako troši.

– Ako UTD zamjenjuje tako koncipirane izdatke, onda zapravo slabi osjećaj društvene solidarnosti i socijalno tkivo zajednice – ističe Kotarski.

Nužan za prosperitet

Upravo suprotno razmišlja Marijana Ivanov, redovita profesorica na katedri za financije Ekonomskog fakulteta.

– Možda je sada prerano govoriti o uvođenju temeljnog dohotka, ali to je tema koja će u budućnosti biti sve važnija u slučaju znatnog smanjenja potražnje za ljudskim radom. Za sociopolitičku stabilnost zemlje, osobne slobode i sigurnost, psihosocijalno zadovoljstvo, kao i očuvanje potrošnje i investicija na makrorazini bitno je da ljudi imaju prihode kojima će osigurati dostatnu potražnju na tržištu. Temeljni dohodak tako postaje nužan za ekonomski prosperitet i očuvanje obrtaja novca. Nisu nebitni ni psihosocijalni benefiti, uključujući manje simptoma stresa, manje problema s koncentracijom, zdravstvenih problema, pozitivniji stav, povjerenje u vlastitu budućnost, kao i percepciju ljudi da su važni i imaju više utjecaja u društvu – napominje M. Ivanov koja smatra i da ekonomska računica opravdava njegovo postojanje, primjerice, kroz multiplikativne makroekonomske efekte na potrošnju i ulaganja. U Hrvatskoj je, kaže, teško moguć jer je opterećenje fiskalnim davanjima već sada preveliko, jer porez na imovinu poput nekretnina ne želimo uvesti, a javni rashodi već sada uključuju vrlo visoke izdatke za socijalne transfere stanovništvu. – Financiranje temeljnog dohotka iz javnog duga pogotovo nema smisla. Sve u svemu, to je za nas teško provediv projekt – realna je profesorica.

Napominje da solidarnost koja je pokazana u razdoblju pandemije koronavirusa u vidu potpore radnicima u visini od 3250 do 4000 kuna ima određene poveznice s temom temeljnog dohotka, ali to ne znači da se on treba promatrati samo kao vid socioekonomske pomoći.

Opravdanje temeljnog dohotka može se naći, primjerice, u poimanju prirodnih resursa kao bogatstva koje pripada narodu iako se prodaje na tržištu pa je stoga opravdano da svaki rezident ima pravo na bezuvjetan temeljni dohodak u fiksnom, ali manjem iznosu, neovisno o visini osobnih prihoda, broju članova kućanstva, statusu zaposlenosti i iznosu poreza na potrošnju, dohodak, imovinu… koje plaća državi – uvjerena je ekonomistica.