U 20 godina od priznanja Hrvatske vanjski dug je porastao čak 20 puta! I dok je početkom 1992. godine Hrvatska iz SFRJ "iznijela" nešto manje od 3 milijarde dolara duga, on je u međuvremenu porastao na gotovo 60 milijardi dolara, i tako premašio cijeli hrvatski bruto društveni proizvod. Svaki Hrvat tad je bio zadužen 652 dolara, a danas duguje 13.953 $. Zanimljivo je pogledati i ostale ekonomske pokazatelje iz tog razdoblje i usporediti ih s današnjim prilikama u hrvatskom gospodarstvu.
Prvo što bode oči jest podatak da je u godini stjecanja hrvatske neovisnosti vladala galopirajuća hiperinflacija. Upravo su koncem 1991. u optjecaj pušteni hrvatski dinari, a za jednu njemačku marku početkom 1992. dobivalo se 55 CRD-a. Za jednu DEM na kraju te iste godine dobivalo se čak 495 hrvatskih dinara, dakle inflacija je iznosila nevjerojatnih 938,2%.
Nakon toga uslijedile su stabilizacijske mjere premijere Nikice Valentića koji je obuzdao inflaciju i sveo je u normalne okvire.
Prosječan Hrvat je te godine ponosa u prosjeku zarađivao 125 dolara, odnosno gotovo sedam i pol puta manje nego danas (916 $).
Međutim, kupovna moć mu tada nije bila sedam puta manja nego sada, jer su cijene gotovo svih proizvoda bile daleko niže nego danas. Primjerice, za četvorni metar novoga stana u Zagrebu tada je trebalo izdvojiti oko 900 njemačkih maraka, odnosno 450 eura, što je 4 puta manje nego danas, kada je cijena kvadrata novoga stana u hrvatskoj metropoli iznad 1800 eura.
U Zagrebu je Večernjak 15. siječnja 1992. koštao 25 CRD, što bi otprilike danas odgovaralo cijeni od 1,7 kuna. Tada se u glavnome gradu najmlađe svjetske države uvela i naplata parkiranja. U središtu Zagreba sat parkiranja se naplaćivao 30 CRD (2,0 kn), dok je današnja cijena 10 kn.
Unatoč ratu i agresiji, Hrvatsku su i 1992. posjećivali turisti. Te ratne godine Hrvatsku je posjetilo 2,01 milijun turista, pet i pol puta manje nego prošle godine kada je Lijepa naša oborila rekord od neovisnosti sa 11,2 milijuna turističkih posjeta
Kritika koliko hoces, plana za neki boljitak niotkuda. Znam da ne mozemo prizvoditi cipove I Airbuse, Ali zasto uvozimo hranu? Jer uvoznicki lobby radi sto hoce. Ni rijeci kako ga kontrolirati, ni od vlade, ni puka, ni ovdije forumasa. A to je tek jedan problem. Dok se ne pocne drugacije misliti, nema na Zelene grane. Mozda su najbolja nada mladi, ONI koji ne misle hrvatski, nego svjetski.