U godini najveće krize građani spremili u banke 20 milijardi kuna

Gotovo 20 milijardi kuna spremili su hrvatski građani u banke u godini najveće krize koju statistika „pamti“! Istodobno je u blokadi za 16,4 milijarde kuna duga oko 250 tisuća građana – s obiteljima više od deset posto stanovništva. Nad oko 83 tisuće naših sugrađana provodi se postupak jednostavnog stečaja potrošača što je eufemizam za – bankrot. I to su samo oni s dugom nižim od 20.000 kuna, a oni s većim dugovima ne mogu čak ni – jednostavno bankrotirati.

No u Hrvatskoj se odvija i paralelni život: samo u prvih osam mjeseci ove godine, do kraja kolovoza, ukupni su depoziti u bankama, uključujući i pravne osobe, premašili iznos od 322 milijarde kuna i na godišnjoj se razini povećali čak 19,8 milijardi kuna. Mjesečni je rast iznosio 3,2 milijarde kuna, a do kraja godine štednja će se povećati bar još koju milijardu. Socijalne su razlike svakim danom sve veće; u bankama oko 220 milijardi kuna drži oko tri milijuna građana, od toga njih oko 51 tisuća ima depozite veće od milijun kuna – to je samo 1,7 posto štediša, a još je manji udio hrvatskih građana koji drže 43 posto ukupne štednje, 94 milijarde kuna. Milijunaši u banci imaju prosječno 1,8 milijuna kuna.

Propada srednja klasa

Negdje između opisanih ekstrema formira se fluidan pojam „prosječnog građanina“ – to bi valjda trebao biti pripadnik famozne „srednje klase“ u koju se, prema Allianzovoj klasifikaciji financijskog bogatstva, u Hrvatskoj svrstava nešto više od milijun građana – čak četvrtina pučanstva. Kao i svaka statistika, i ova je podložna interpretacijama: teško je povjerovati da bi se milijun hrvatskih građana u ovom trenutku složilo da živi – ne osrednje, jer to nije definicija srednje klase, nego – solidno. Ta ista statistika ove godine bilježi bitan pad BDP-a pa će, u skladu s tim, omjer ukupnih depozita građana prema BDP-u prijeći prag od 60 posto. No BDP i relacije drugih vrijednosti u odnosu na njega ozbiljnim su analitičarima socijalne ekonomije odavno prestali biti relevantan pokazatelj stvarnog stanja u društvu.

Na osnovi Ankete o financijama i potrošnji Hrvatske narodne banke, Hrvatska se s koeficijentom raspodjele dohotka od 0,5 svrstava među zemlje u svijetu s najizraženijom nejednakosti.

Ipak, u odnosu na skoro polovicu svjetskog stanovništva, oko 3,4 milijardi ljudi koji žive s manje od 5,5 dolara dnevno (oko 39 kuna), Hrvatska je u Europskoj uniji, elitnom klubu, u kojem je i standard u najsiromašnijoj državi kopljima iznad siromašnih država Afrike i Azije. Zbog pandemije bi, upozorio je na njezinu samom početku i predsjednik Svjetske banke David Malpass, dodatnih 60 milijuna ljudi moglo biti gurnuto u krajnje siromaštvo u kojem žive s manje od dva dolara na dan (oko 13 kuna).

Društveno bogatstvo

Ono što je, iako financijski neiskazano, pravo bogatstvo građana jednog društva je pristup javnim servisima, ponajprije zdravstvenoj i mirovinskoj skrbi i obrazovanju. U ovoj se krizi pokazalo da smo i tu jako ranjivi. Zdravstveni nam sustav upravo puca po šavovima, a pristup obrazovanju u situaciji potrebe za online školovanjem u nejednak položaj stavlja i učenike: nemaju jednak pristup obrazovanju djeca kojoj roditelji ne mogu priuštiti adekvatne „gadgete“ – računala i mobitele te internetsku vezu, ona koja nastavu prate u istoj prostoriji s nekoliko braće i sestara ili roditelja u „home officeu“ u odnosu na onu koja imaju svatko svoje računalo, neograničenu WiFi vezu i vlastitu sobu. Ovi drugi se možda svrstavaju u obitelji u kategoriji „prosječnih“ hrvatskih građana koji, prema nedavnom istraživanju koje je provela Erste banka, mjesečno štede 479 kuna – deset kuna više nego lani.

Prema podacima Hrvatske gospodarske komore, prosječan je iznos depozita po stanovniku 6571 euro, a depoziti iznose 50,7 posto financijske imovine kućanstava.

Znamo li koliko je naših sugrađana u pandemiji izgubilo posao ili su im smanjena primanja, postavlja se pitanje tko su ovi ljudi koji su u banke položili – gotovo 20 milijardi kuna?