U naftnom biznisu ništa se ne događa bez Rusa i Amerikanaca

Igor Dekanić pravi je sugovornik kada je riječ o Ini. Dugogodišnji je profesor na Geološkom fakultetu, ali i bivši savjetnik predsjednika države, tako da se iz prve ruke mogao uvjeriti da iza svakog naftnog “tržišta” stoji politika.

Treba li Hrvatska od MOL-a kupiti Inu?

Ja sam sveučilišni profesor koji predaje na fakultetu koji je povezan s naftom pa kada meni postavljate to pitanje, to je otprilike kao da pravnika pitate trebaju li nam zakoni. Politički gledano, odluka je donesena.

Je li isplativo sada kupiti Inu?

To je nemoguće reći bez dubinskih analiza i procjena.

Vrijedi li Ina više sada ili je više vrijedila prije desetak godina?

S obzirom na to da je smanjena proizvodnja i rezerve, moglo bi se reći da Ina vrijedi manje. Ali, s druge strane, danas u Europi nafta u domaćim nalazištima postaje sve vrednija i vrednija bez obzira na procese promjene strukture potrošnje energije. Prema tome, postoje plusevi i minusi.

U medijima se provlači teza da naftni biznis nije, a pogotovo da neće biti, ono što je nekada bio. Koliko je to istina, a koliko spin da se umanji vrijednost Ine?

To je u osnovi točno. Udio naftnog biznisa u energetskoj potrošnji se smanjuje. U globalnoj strukturi potrošnje energije nafta danas čini 35 posto, a prije 45 godina činila je gotovo 50 posto. Međutim, to je proces koji ne traje mjesece i godine, nego desetljeća. Sasvim je sigurno da će naftna i plinska industrije i u pogledu vrijednosti i u pogledu strateške uloge u energetici sigurno igrati važnu ulogu još sljedećih 30 ili 40 godina. U nekim strateškim granama zasad se ne vidi moguća zamjena. Možete li zamisliti borbenog vojnog lovca na solarne ćelije.

Koliko je geopolitika bitna u naftnom i plinskom biznisu?

Ide ruku pod ruku s naftnim tržištem. Geopolitika je negdje u pozadini, ali uvijek prisutna. Sudionici će se zakleti u tržište i reći da se sve kreira na temelju globalne ponude i potražnje, ali kada se jednog dana otvore arhive, onda se vidi da je geopolitika uvijek prisutna. Ne treba zanemariti geopolitiku na jugu Europe i u ovom preslagivanje koje je u tijeku.

Kakav je stav Rusa i Amerikanaca kada je riječ o Plenkovićevoj najavi da će Hrvatska otkupiti udjele koje MOL ima u Ini?

Ruske su kompanije zainteresirane za energetski ulazak na jug Europe već nekoliko desetljeća. To je pokazao projekt Južni tok koji nije realiziran, ali i još neki drugi projekti. Ruske kompanije su, uostalom, vlasnice naftne industrije u Srbiji i BiH. S druge strane, Ina je desetljećima u bivšoj državi bila tehnološki pa i organizacijski i partnerski vezana uz američke naftne kompanije. Međutim, američke kompanije nisu iskazivale interes za Inu u zadnjih 25 godina, dakle nakon osamostaljenja Hrvatske. Međutim, veliko je pitanje hoće li sada poželjeti parirati ruskim kompanijama. Možda hoće. Američke kompanije već pokazuju posredan interes podupirući projekt LNG terminala.

Dolazimo do Ininih naftnih polja u Siriji. Je li moguće da ona budu moneta za potkusurivanje u ovoj transakciji između Hrvatske i MOL-a.

Sve je moguće. Teško je reći nešto konkretnije jer mi nedostaju informacije u kakvom su stanju. Ona su tek privedena proizvodnji neposredno prije rata u Siriji. Pitanje je koliko treba uložiti u njihovu tehničku revitalizaciju. Drugo je pitanje koliko Hrvatska može spasiti svog geopolitičkog obraza uz pretpostavku da se sadašnji režim održi. Hrvatska je imala dobar odnos s tim režimom prije rata. Treće je pitanje kolika je vrijednost tih polja.

Koliko su ona vrijedila prije rata. Bi li se njima mogao namiriti dio koji Hrvatska kani kupiti od MOL-a.

Nemoguće je bilo što reći bez detaljnih analiza. S tim se može puno toga, ali treba vidjeti što i kako. Ima puno upitnika, ali ta polja vrijede.     

>> Ina nije morala otići iz Sirije. Polja su mogli voditi Kinezi ili Rusi

>> Pristanu li Mađari, Vlada ima gotov scenarij: već je počela raditi na izradi energetske strategije