General Ivan Čermak krenuo je u privatni biznis još 1993., kada je osnovao naftnu tvrtku Crodux i pritom angažirao dio svojih kolega iz logistike MORH-a.
Prvi veći poslovni potez bio je najam velikoga Inina naftnog terminala na Krku koji je krajem 1996. počeo obnavljati. Nakon što je dovršio taj posao, Čermak je 2001. austrijskom OMV-u za 15 milijuna eura prodao tvrtku Crodux, i to sa skladištem, šest benzinskih postaja i još desetak lokacija za gradnju novih.
Time nije izašao iz naftnog biznisa nego je dobivenim novcem iz istih ureda u Martićevoj ulici počeo stvarati novi lanac benzinskih crpki pod imenom Tifon. Kad je počelo suđenje u Haagu, Čermak poslovanje prepušta ljudima od povjerenja, Nenadu Porgesu i svom sinu Hrvoju. Za vrijeme suđenja i tu je tvrtku prodao, ovaj put Mađarima – 2007. MOL mu je platio 150 milijuna eura za Tifonov lanac od 60 crpki, od čega je pola bilo sagrađenih, a preostale su se gradile. Početkom 2008. osniva još jednu tvrtku koja dobiva ime Crodux jer je prva tvrtka pod tim imenom u međuvremenu izbrisana iz sudskog registra. Kad je 2011. Čermaka Haaški sud oslobodio, preuzima upravljanje Croduxom, a tada se prvi put čuje i da je voljan preuzeti Dioki.
Početkom 2013. Čermak je od austrijskog OMV-a kupio ono što mu je 1999. prodao, lanac koji je u međuvremenu narastao na 63 benzinske crpke; navodno ga je, skupa sa skladištima na Janafovu terminalu u Omišlju i uz preuzimanje postojećih ugovora o opskrbi, sada platio gotovo 100 milijuna eura. Pritom je pobijedio favorizirani Gazprom čija se tvrtka kći Gazpromnjeft također natjecala. Nakon što je zaključio tu akviziciju, Čermak se ponovno fokusirao na zagrebačke pogone Diokija, a interes mu se u međuvremenu proširio i na povezanu tvrtku Dina Petrokemija. U ožujku 2013. izjavio je da je nakon obilaska Dine sve manje optimističan kad je riječ o spasu ruiniranih tvrtki iz portfelja Roberta Ježića.
Foto: Goran Stanzl/PIXSELL
– Pitanje je je li naš ulazak u Dinu uopće moguć s obzirom na stanje pogona, njegovu isplativost i velike financijske dubioze – izjavio je tada Čermak. Unatoč tome u travnju 2013. njegov Crodux plin u ponudi za preuzimanje Diokija i Dina-Petrokemije nudi, sa zemljištem namijenjenim za LNG terminal u Omišlju, 27 milijuna eura za pokretanje proizvodnje u oba pogona, zadržavanje postojećih radnih mjesta te otvaranje 500-tinjak novih. Odlukom vjerovnika u listopadu 2013. Dioki ipak odlazi u stečaj, a Čermak i dalje tvrdi da je zainteresiran za Dinu. – Smatramo da omišaljska tvrtka ima budućnost u proizvodnji polietilena, ali i u novim programima koje bismo razvijali, od skladišta derivata ukapljenog plina do plinskog terminala – izjavio je, no ubrzo je ipak odustao od tog posla.
Čermak je osnovao i tvrtku Crodux plin, gdje je izdvojio trgovinu ukapljenog naftnog plina. Novcem dobivenim za Tifon 2008. počeo je u općini Sveti Križ Začretje graditi terminal za ukapljeni plin, čija je prva faza završena 2009.
Na kadrovima se nije štedjelo – u menadžerski tim Crodux plina uvrstio je bivšega američkog veleposlanika u Hrvatskoj Williama Montgomeryja, kao i bivšeg direktora HEP-a i TLM-a Damira Begovića. Početkom 2012. Čermak je potvrdio da priprema projekt velike termoelektrane na plin u Slavonskom Brodu, snage 560 megavata. Međutim, u srpnju 2013. stigla je neugodna vijest da HEP odustaje od plana da sa 25 posto sredstava sudjeluje u tom 500 milijuna eura vrijednom projektu, koji je bio u visokoj fazi ishođenja pripremne dokumentacije. Uz strane partnere važnu je ulogu trebao imati upravo HEP kao mogući partner i svojevrsna garancija otkupa energije.
Ivan Čermak nije stao – uz planove o gradnji dvaju spojenih nebodera na zagrebačkom Jankomiru u rujnu 2013. postao je suvlasnik Partner banke.
1993 krenuo u posao sa kolegama iz MORHA, !!!!!! kako vas nije sramota ovako nesto i pisati, zar se nisu trebali baviti obranom hrvatske a ne bogacenjem, klasicna prica o ratnom profiterstvu... jedan monnter centralnog grijanja dobio poduzetnicki elan u ratu, sramota!!!!!