Ulagače čekaju referendumi, prepucavanja, prosvjedi...

Proklamirana politika privlačenja investicija u Hrvatsku, posebno stranih i privatnih, čini se lijepom pričom za novine i televizije jer realnost i iskustvo pokazuju da se u našoj zemlji projekti realiziraju sporo, uz puno prepreka i otpora. Prosvjedi, referendumi, propitivanja važnosti investicije, politička prepucavanja u potrazi za glasom više, sporost administracije i mito na najnižim razinama... problemi su s kojima se suočavaju ulagači. U

spijevaju samo najuporniji, a to su uglavnom domaći poduzetnici jer stranci nakon silnih peripetija bježe glavom bez obzira u susjedne zemlje u kojima kapital koji donose i radna mjesta koja otvaraju očito vrijede više. Hrvatska je na ljestvicama konkurentnosti ispod 80. mjesta među 130 zemalja, a uvijek se ističe velika birokracija i antipoduzetnička klima. Bojimo li se investicija ili nam zaista stiže samo špekulantski kapital?

Svim snagama protiv

– Pričamo o tome da želimo investicije, a kad investitor pokuša ulagati, onda se cijeli sustav upre da ulaganje zaustavi – komentira Ivan Miloloža iz Hrvatske udruge poslodavaca. To je ostavština socijalizma koja je u građane ugradila stav da su ‘poduzetnici lopovi’, a zakoni i porezna opterećenja, ističe Miloloža, sugeriraju da sličnu poruku šalje i državna administracija.

– Mi bismo htjeli da nam netko pošalje novac za plaće, a da ništa ne sagradi niti da zaradi – zaključuje Miloloža. I dok poslodavci imaju osjećaj da ih se etiketira kao lopove, konzultant Damir Novotny ističe da je sustav prepreka ulaganjima mnogo kompleksniji od stava prema ulagačima. Ulaganja su blokirana i zbog ‘ekološkog nacionalizma’, odnosno korištenja ekologije kao alibija za privatne interese.

– Od cijele investicije uzme se najmanji detalj i napravi se mit oko kojeg se diže velika prašina – kaže Novotny pa navodi primjer zaštite ptica u Gorskom kotaru ili šišmiša u Rijeci dubrovačkoj. Mlade ljude bez posla ne zanimaju šišmiši, nego radno mjesto, poručuje Novotny ističući da je prostor za partikularne interese umaskirane u ekoaktivizam otvorila Vlada koja bi trebala usmjeravati nacionalni interes. U tom kontekstu Novotny komentira i ideju o referendumu kao obliku iskazivanja javnog mnijenja o projektima.

– To je loša poruka ulagačima jer su takvi oblici odlučivanja rezervirani za nacionalne interese, a ne pojedine projekte – kaže Novotny.

“Zeleni lobi”

Cijeli sustav odobravanja investicija visoko je reguliran, a potpuno je neobjašnjivo i da je 50 posto državnog teritorija definirano kao zaštićeno područje, što je u okolnim zemljama rezervirana kategorija za samo 10 do maksimalno 15 posto područja. Posljedica je to utjecaja “zelenog lobija” koji nastoji konzervirati prostor, kaže konzultant, a kao jednu od predstavnica te struje ističe bivšu ministricu Mirelu Holy. Prozvana Holy pak problem vidi u nepostojanju strategije razvoja na temelju koje bi se trebali razvijati prostorni planovi, a potom i investicije. Mi smo krenuli obrnutim putem, poručuje Holy, i to je odgovor na pitanje zašto je toliko otpora investitorima.

– Kod nas se događa da se prostorni planovi ne rade po mjeri konsenzusa javnosti i struke nego se prilagođavaju interesima ulagača – kaže Holy i dodaje da problem stvara i državna administracija kojoj treba temeljita reforma. Komplicirane procedure pogoduju korupciji na najnižoj razini, uočila je bivša ministrica pa se i zbog toga zaustavljaju projekti koji bi povećali kvalitetu života i zaposlenost. Dio problema je u mentalitetu naroda, ističe Božo Skoko.

– Općenito postoji negativan stav prema privatnom poduzetništvu i profitu. Dio je to mentaliteta naslijeđenog iz socijalizma. A proteklih desetljeća opekli smo se i na lošoj privatizaciji, korupciji i pogodovanju države pojedinim lošim projektima i ulaganjima – kaže Skoko i ističe da smo kao društvo nepovjerljivi prema svemu novome i drukčijem.

>> Investicije nisu smjer, već rezultat dobrog rada i konkurentnosti

>> Paško Vela: Ulagači nas zaobilaze jer vladaju birokrati