EMIL TEDESCHI

'Uprava Podravke sije strah protiv nas, vidi se da u životu nisu ni u 
što uložili 
ni kunu svog novca'

Foto: Boris Ščitar/Večernji list/PIXSELL
01.02.2017. Zagreb- Emil Tedeschi, osnivac i vlasnik Atlantic Grupe. Photo: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL
Foto: Boris Ščitar/Večernji list/PIXSELL
01.02.2017. Zagreb- Emil Tedeschi, osnivac i vlasnik Atlantic Grupe. Photo: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL
04.02.2017.
u 14:30
Žalosti me negativan PR usmjeren na Atlantic koji dolazi iz Koprivnice. U redu je hvaliti svoje, ali nije korektno podmetati krive podatke. To je neprofesionalno, pa i neozbiljno
Pogledaj originalni članak

Interes za preuzimanje Podravke u Atlantic grupi još postoji, no ne prije nego što se država odluči maknuti potpuno ili djelomično iz vlasništva. Predsjednik uprave Atlantic grupe Emil Tedeschi kaže da mu nije jasan strah pojedinaca od tog mogućeg preuzimanja.

Atlantic snima i još neke kompanije iz područja prehrane. Zaduženost im je niska pa im stoga ni širenje na nova tržišta, organski ili putem preuzimanja, nije problem.

Interes za Podravku iskazali ste još prije sedam godina, a opet se aktualizirao prošle godine. Od tada se čuju razne informacije, pa i o otporu...

Moram reći da me žalosti negativan PR usmjeren na Atlantic, koji dolazi iz Podravke. U redu je hvaliti svoje, ali nije korektno podmetati krive podatke koji su, dapače, javni i lako provjerljivi jer obje naše kompanije kotiraju na Zagrebačkoj burzi.

Svako je takvo iskrivljavanje podataka neprofesionalno, neprimjereno pa i neozbiljno. Ja smatram da Podravka ima iznimnu industrijsku tradiciju i kvalitetne brendove koji imaju duboke korijene na ovim prostorima i šire.

Javno sam uvijek isticao da cijenim Podravku kao kompaniju, njenu upravu, dioničare, proizvode, zaposlenike… i zbog toga je Atlantic grupa još 2009. iskazala interes za otkup državnog udjela ako bi Vlada prodavala.

Tada je čelnik HSS-a javno ucijenio bivšu premijerku Kosor opstankom koalicije ako pristane na prodaju državnog udjela u Podravki. Ovaj put smo, pak, dobili reakciju u formi okrenute pile i poluozbiljnog komentara sadašnjeg predsjednika uprave Podravke da je, “ako bi Tedeschi htio prodavati svoj većinski udjel, Podravka zainteresirana kupiti Atlantic.”

Neobična je takva šeretska „ponuda“, a bez ijednog argumenta i pozitivne činjenice o kompaniji koju bi navodno kupio. Naprotiv, pokušava se umanjiti Atlantic grupa i 25 godina našeg rasta, povećanja vrijednosti za dioničare od izlaska na Burzu prije deset godina, velikih i značajnih akvizicija, lansiranja novih proizvoda, internacionalizacije poslovanja, transparentnosti rada, otvorenosti prema javnosti…

Ja smatram da se Podravkom može bolje upravljati, a nemam problem da netko misli da se i Atlanticom može bolje upravljati. No ako istupam, uvijek ću to činiti argumentirano. S druge strane se, pak, sasvim neutemeljeno govori o tome da Atlantic ima financijskih problema i da je visoko zadužen, a to je neodgovorno.

Cijena kapitala koju plaćamo među najboljima je u ovom dijelu Europe. U 15 godina vlastiti smo kapital povećali više od 20 posto godišnje, dok je to u Podravki dva posto. U istom smo razdoblju dioničarima isporučili tri puta više dividende nego Podravka.

Ne očekujem da moramo svakome biti simpatični, ali mora postojati odgovornost u iznošenju objektivnih podataka javnosti. A objektivan je podatak i čvrsta činjenica da Atlantic grupa ima veći ukupni prihod, veću operativnu i neto dobit i veću tržišnu kapitalizaciju od Podravke.

Prema vašem mišljenju, zašto postoji toliki otpor?

Evidentno uprava Podravke nastoji stvoriti atmosferu straha od potencijalnog strateškog ulagača kao što smo mi, u slučaju da država proda svoj udjel, djelomično ili u cijelosti. To je, naravno, apsolutno besmisleno.

Vjerujem da ima mudrosti kad je posrijedi strategija upravljanja državnom imovinom. I ne vidim razuman problem da se proda jedan udjel u Podravki

Nitko neće micati Podravku iz Koprivnice, nitko neće gasiti nešto što je kvalitetno i što je spreman platiti po fer tržišnoj cijeni, a riječ je o milijardama kuna. Takav strah može sijati samo netko tko u životu nije uložio kunu vlastita novca.

Kad je Atlantic kupovao Drogu Kolinsku, ja sam osobno investirao oko 250 milijuna kuna u dokapitalizaciju kompanije u transakciji vrijednoj više od tri milijarde kuna. Svjesno sam uložio i obiteljsko srebro da bih tadašnjim dioničarima i kreditorima, kao i onim potencijalnima, pokazao ozbiljnost onoga što kompanija radi i osobnu vjeru u našu strategiju i aktivnosti.

Zašto postoji strah od suradnji, preuzimanja, privatizacija…?

Uputnije bi svakako bilo razvijati dijalog argumentima umjesto stvaranja atmosfere straha u poslovnoj sferi, što je osobito štetno i iritantno kad je upućeno prema zaposlenicima.

Kao da građani već ne žive dovoljno loše, a često u strahu za egzistenciju i bez stvaranja medijske pompe.

To nije pošteno. Još 2009. neke su male lokalne stranke govorile “da možemo i kupiti Podravku, ali da moja noga neće kročiti u Koprivnicu.” Volio bih da je to jezik koji ćemo konačno ostaviti iza sebe.

Okrupnjavanje je često na stranim tržištima, koje se onda prelijeva i na domaće, no kada je riječ o domaćim tvrtkama, razumijevanja nema...

U Hrvatskoj treba biti što više uspješnih kompanija, to onda cijelo društvo vuče naprijed. No, valja imati na umu, kad je riječ o srodnim industrijama, da smo suprotstavljeni globalnim gigantima koji imaju i po 80 milijardi eura prihoda, a združeni Podravka i Atlantic imali bi tek više od milijardu.

Industrija se okrupnjava i globalizira. Naši se partneri maloprodajni lanci konsolidiraju. Tako smo imali Agrokorovo preuzimanje Mercatora, Spar je preuzeo Billu, Müller Kozmo… Koncentracija maloprodaje radi dodatan pritisak na industriju u smislu marži, još kvalitetnijih uvjeta, i zato nam je jedini odgovor udruživanje.

Zajedno bi Podravka i Atlantic Grupa bili relevantniji našim kupcima, imali bismo manji trošak distribucije, a najvažnije bismo sinergije ostvarili zajedničkim nastupom na internacionalnim tržištima.

Utjecaj države u Podravki veći je nego što bi trebao biti u odnosu na udjel. Stoga vjerojatno i ne razmišljate o preuzimanju preostalog dijela na burzi?

U pravu ste, država sa svojih 25,4 posto udjela ima neprimjereno visoka prava u Podravki, koja će se sigurno morati revidirati neovisno o prodaji, primarno zato što nisu u skladu s europskom pravnom stečevinom i smjernicama EU.

Ego je faktor koji pokreće stvari, ali kad njime više ne možete upravljati, postaje destruktivan, a ne kreativan faktor. Trudim se to imati na umu

Trenutačno bez državne suglasnosti u kompaniji nije moguće provesti nijednu bitnu odluku što, u najkraćem, spada u kategoriju zloporabe zlatne dionice. EU je vrlo kritična prema situacijama u kojima država u društvima u kojima nema većinu preuzima prerogative kao da ima većinsko vlasništvo.

Dakle, protivno je propisima koje je RH preuzela pristupanjem u EU da jedan suvlasnik s manjinskim udjelom može blokirati većinu, ovdje konkretno 74,6 posto dioničara.

Kod odluka koje se ne tiču statusnih stvari, već uspostave sustava korporativnog upravljanja u kompaniji, kao što je imenovanje organa, koje omogućavaju redovito poslovanje, Zakon propisuje običnu većinu kao odraz demokratskog balansa prava glasa i time interesa društva.

Danas, međutim, zbog neprimjereno dominantnog položaja države kao manjinskog vlasnika i nemogućnosti dogovora o članovima imate u Podravki krnji Nadzorni odbor sa sedam umjesto devet članova.

Znači i vi ćete ući samo ako država proda barem dio udjela?

Nikako se ne bismo htjeli naći u situaciji da kao potencijalni većinski vlasnik imamo politiku koja jednostavno može blokirati upravljanje kompanijom. Takav oblik javno-privatnog partnerstva svijet ne poznaje.

To ne znači da nam smeta prisutnost države kao suvlasnika, pa i u Atlanticu je kroz Kapitalni fond ona zapravo jedan od 15 najvećih dioničara, ali ne s nerazmjerno visokim pravima u odnosu na udjel, kakav je slučaj u Podravki.

Bi li država trebala biti otvorenija prema ulagačima?

Država ima logiku biti dioničar u tvrtkama od posebnog državnog interesa. Strateški su, primjerice, HEP, Ina i one kompanije kroz koje se upravlja prirodnim dobrima. Neke kompanije, kao što su Hrvatske šume, Hrvatske vode, pomorsko dobro ne bih nikada privatizirao, ali tu je moguće razmišljati o procesima najma, davanja koncesije… Međutim, prehrambeno-prerađivačka i farmaceutska kompanija sigurno ne spada u kategoriju od posebnog interesa.

Jeste razgovarali s nekim iz Vlade o planovima s Podravkom?

Razgovarali smo s članovima Vlade u različitim prilikama, no još ništa nije nominirano za prodaju. Međutim, u proračunu za ovu godinu stoji planiranih 1,5 milijardi kuna prihoda od privatizacije. Vjerujem da ima mudrosti državne administracije u vezi sa strategijom upravljanja ukupnom državnom imovinom. I ne vidim razuman problem da se proda jedan udjel u Podravki.

Biste li imali interes kupiti nešto od Agrokora ako se odluče prodati neku tvrtku?

Ne znam da se nešto prodaje, ali ću uvijek realno reći da smo mi kao kompanija u načelu zainteresirani za biznise hrane i pića koji su komplementarni onome što mi radimo, po uvjetima koji su tržišno prihvatljivi. Uvijek je to pitanje trenutka te cijene i uvjeta.

Nije mi problem da moj udjel u Atlantic grupi bude ispod 50 posto. Moj je ego sigurno manji od interesa kompanije

Vaša zaduženost nije velika?

Nije. Naš je odnos duga i EBITDA na razini 3 i ne spadamo ni u srednje zadužene tvrtke. Imamo prostora i za nova zaduženja, ali i ozbiljan kapacitet za prikupljanje dodatnog kapitala.

Koliki je vaš udjel u Atlantic grupi?

50,2 posto.

I ne bi bio problem da vam se udjel smanji ispod 50 posto ako bi do toga došlo zbog povećanja kapitala?

Nemam s tim problem. Sigurno bih, kad bi se radila dokapitalizacija, i sam uložio novac. Ali ne bih bio kočničar razvoja kompanije u želji da pod svaku cijenu zadržim većinski udjel. Moj ego nije veći od kompanije.

Pokazao sam to i kada smo izlazili na burzu, kad smo dobili tisuće novih dioničara, kao i svih ovih godina inzistirajući na zapošljavanju pametnih i sposobnih ljudi koji u mnogočemu znaju više od mene

Je li ego kočnica za više poslovnih pothvata?

Ego je faktor koji pokreće stvari, ali onda kada njime više ne možete upravljati, on postaje destruktivan, a ne kreativan faktor. Ja se trudim to imati na umu. Atlantic grupa uvijek ima ambiciju biti broj jedan, ali i izbjeći zamku faktora jedan – da ovisimo o jednom dobavljaču, kupcu, tržištu, a isto tako i o jednom čovjeku.

Ne bih dopustio da kompanija ovisi samo o meni, a ušli smo u novu sferu i dimenziju kompanije u kojoj to nije ni moguće.

Lanjski objavljeni rezultati bili su lošiji. Zašto? Kakvi su trendovi za cijelu godinu?

Rezultati će biti u skladu s najavom i planovima. Imali smo, ukupno gledajući, bolje prihode i nešto manju profitabilnost. Najavili smo restrukturiranje u segmentu sportske i aktivne prehrane, a objavili smo i da nam je istekao desetogodišnji ugovor s Herbalifeom o uslužnoj proizvodnji.

Veselili smo se da zgrada Atlantic grupe koju planiramo graditi u Zagrebu bude prva koju će u Hrvatskoj graditi neki od svjetski poznatih arhitekata

Dio prihoda i dobiti koji smo time izgubili nadoknađujemo novim poslovnim partnerima i povećanom prodajom u drugim segmentima, no nije bio ni plan niti je moguće takav ugovor nadoknaditi unutar godinu dana. Djelomično smanjena dobit ne zabrinjava upravu, kao ni dioničare.

Do kraja godine bit će završena cjelokupne rekonstrukcija poslovanja sportske prehrane koja nam lani nije dala profit, a novi poslovni model vratit će ovaj biznis na staze profitabilnosti. Naši najveći biznisi na čelu s kavom, delikatesnim namazima, pićima, slanim i slatkim snackom, kao i biznis farme stabilni su i rastu.

Prema posljednjem istraživanju nezavisne agencije Valicon, četiri naša brenda ušla su među deset najjačih brendova jugoistočne Europe. Cedevita je zamijenila Vegetu na trećem mjestu, iza Milke i Coca-Cole. Imamo među top 10 i stabilnu Argetu, Cocktu i Smoki, a u prvih 30 još su četiri proizvoda koja distribuiramo.

Nijedna kompanija u regiji nema ni približno tako snažan asortiman. Na tržištima izvan regije Austrija, gdje smo otvorili distribucijsku tvrtku, pokazuje odličan trend, a razvijamo se i u Njemačkoj. Austrija ide ubrzano prema standardima distribucije koje smo razvili u JI Europi.

Njemačka je, pak, najzahtjevnije europsko tržište, to je kao poslovati u 11 različitih Austrija i ne možemo očekivati da će takvo tržište brzo vratiti ulaganje, ali smo strpljivo fokusirani na proširenje geografije tzv. domaćih tržišta.

Austriju već danas polako tretiramo kao domaće tržište na kojemu su naši proizvodi rastuće prepoznatljivi. Naša je Argeta tamo, primjerice, najprodavaniji proizvod u kategoriji s više od 30 posto tržišta. Pozicija Donata, Bakine tajne i Multipowera također je dobra, pa očekujem da ćemo tako nastaviti i dalje prema zapadu.

Koliko se odrazio raskid ugovora s Herbalifeom na tek sagrađenu tvornicu u Novoj Gradiški?

Tvornica u Novoj Gradiški radi dobro, tamo se proizvodi ukupan asortiman energetskih pločica naših brendova sportske i aktivne prehrane, a kapacitete punimo i drugim poslovnim partnerima na ugovornoj osnovi iako imamo još slobodnih kapaciteta.

Ugovor s Herbalifeom je bio velik i nije ga moguće odjednom u cijelosti nadomjestiti, no mi s Herbalifeom i danas razgovaramo o različitim mogućnostima suradnje, a naša je tvornica jedan od dva najmodernija pogona za proizvodnju energetskih pločica u Europi.

Interes za kapacitet postoji. Puno bi lošije bilo da nam se takvo što dogodilo na vlastitom brendu, no, naprotiv, na svim ključnim kategorijama lani smo zabilježili rast. Suština odgovora je u strategiji, a Atlantic je strateški fokusiran primarno na razvoj vlastitih brendova, dok na ugovornu proizvodnju gledamo kao na komplementarnu djelatnost.

U fokusu ulaganja jest rast naših ključnih brendova – Cedevite, Argete, Multipowera, Barcaffea, Grand kafe, Smokija, Cockte, Donata Mg, Bakine tajne, odnosno na međunarodnim tržištima Granny’s Secret.

Jeste li zadovoljni Bakinom tajnom, koju ste prije dvije godine preuzeli?

Bakinu tajnu kupili smo zbog iznimnog internacionalnog potencijala i ide jako dobro. To je najmanje poslovno područje u našem sustavu od kojeg puno očekujemo i moramo, uza sve želje i ambiciju, imati strpljenja i sustavno rasti i razvijati se.

Bakina tajna nam svaki dan donese malo veselje u kompaniju, a već je opće mjesto da mislimo kako u ovom portfelju imamo najbolji ajvar u svijetu, uz poštovanje svih mama i baka koje ga rade doma. Od njega možemo napraviti globalni proizvod.

U Zagrebu planirate graditi poslovnu zgradu?

Već nekoliko godina snimamo lokacije za upravnu zgradu Atlantic grupe i razgovarali smo i s našim kolegama iz Croatia osiguranja o potencijalnoj kupnji njihove nekretnine u Vukovarskoj ulici. Preduvjet da uopće uđemo u razgovor je ostvaren nedavno kad je nadležni gradski ured donio mišljenje o tome što je moguće graditi na toj parceli.

Ako dođe do kupnje, mi smo zainteresirani napraviti međunarodni arhitektonski natječaj i veselili bismo se da ta zgrada možda bude prvi objekt koji će u Hrvatskoj napraviti neko od svjetskih imena arhitekture. Iznimno cijenim rad domaćih stručnjaka i ne bih htio umanjiti pečat niza značajnih imena domaće arhitekture, ali činjenica je da je Zagreb jedina metropola koja nema ni jednu javnu ni privatnu zgradu koju potpisuje netko od vodećih dvadesetak arhitekata međunarodne scene.

Naša je ideja da to bude poslovna zgrada s elementima javnog prostora. Željeli bismo omogućiti da jedan dio zgrade bude otvoren javnosti navečer i tijekom vikenda, kada su uredski prostori uglavnom prazni. O funkciji tih prostora razgovarat ćemo ako dođemo u mogućnost raspisati arhitektonski natječaj. To bi mogla biti galerija, muzej, multifunkcionalni prostor za tribine ili nešto četvrto.

>> Podravka se posljednjih dana spominje kao izvor novca za mogući otkup dionica Ine

JAMES GANDOLFINI

Bivša supruga je pomahnitala nakon razvoda! Nabrajala starlete s kojima ju je varao i seksualne devijacije u kojima je uživao

Sit javnog pranja prljava obiteljskog rublja, Gandolfini je samo kratko komentirao da u njenim navodima nema istine te da su braku presudili psihički problemi s kojima se odbijala suočiti. Ljubavnu sreću pronašao je u zagrljaju bivše manekenke Deborah Lin. Vjenčali su se u ljeto 2008. u njezinu rodnom Honoluluu, a kum im je bio glumčev sin. Nakon što su postali ponosni roditelji djevojčice Liliane Ruth, činilo se kako su se Gandolfiniju sve kockice posložile. Sudbina je, međutim, za njega imala drukčiji plan.

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 59

FN
Fr@njo
14:47 04.02.2017.

da...ti si ulozio..dobit da podjelis ulagacima koji su krivom trenutku investirali u tvoje dionice, dividentu im ispalcujes godisnej po kupljenom paketu 20 kuna suti , gansteru jedan.

KO
komentatorxyz
14:40 04.02.2017.

Već danima Tedeschi ispada iz paštete. Još mi bilo čudno koji je povod te PR ofenzive. No, sad je barem jasno oko čega se tu radi.

DU
Deleted user
14:56 04.02.2017.

po tuđoj guzi sto batina..uložio si ukradeno a pratila te politika kako tebe tako i tatu..da van nije bilo suradnje sa udbon hodali bi poderanih gaća po lipoj vašoj,pljuc..