Već pet godina Večernji list i časopis Zaposlena zajednički organiziraju projekt "Mentorstvo kao oblik networkinga među ženama", a u njemu će sad treći put kao mentorica sudjelovati i analitičarka, poduzetnica te vlasnica tvrtke Big office - Marica Dusper. Ona se nakon 15 godina rada u privatnom, a onda i deset godina provedenih u javnom sektoru, u korporaciji, odlučila osamostaliti te je prije godinu i pol pokrenula vlastitu firmu koja se bavi kontrolingom, računovodstvom, financijama, vođenjem projekata i izradom investicijskih studija.
Zašto vam je i dalje stalo biti dio ovog projekta, u čemu je njegova draž?
I sama sam kroz život, srećom i različitim spletom okolnosti, od najranijeg djetinjstva imala, a imam ih i sad, puno mentora i mentorica. I nekako osjećam kako je red da pokušam vratiti dio toga kroz ovaj program mentorstva.
Kako biste opisali dosadašnja iskustva iz ovog projekta, kakav ste odnos izgradili s dvije žene koje ste mentorirali tijekom protekle dvije godine, na koji ste im način pomogli u njihovim karijerama, a što ste pak vi dobili zauzvrat od njih pa i vi njima možete biti zahvalni za neka nova stečena znanja i iskustva?
Sve žene koje se jave u ovakav program imaju vrlo jasan cilj svog osobnog rasta i uspjeha na putu koji su si zacrtale. Mi mentorice možemo biti solidan vjetar u leđa s iskustvom koje imamo, da im damo pokoji dobar alat za ploviti nemirnim poslovnim vodama. Brodu koji zna kamo želi stići svaki vjetar može pomoći. Iskustvo s dosadašnjim mentijkama bilo je odlično. Proces mentoriranja je obostran, kao i u svakom odnosu. On može biti težak ili možemo zajedno u njemu rasti. Ponudila sam im alate snalaženja u poslovnom svijetu koje sam stjecala iskustvom ili na edukacijama koje sam ja prolazila. Imala sam sreću da sam bila mentorica dvjema ambicioznim mladim ženama Tei Mršić Adam i Aniti Gulam Blečić. Drago mi je da smo se povezale i na privatnoj razini, a Tei sam proljetos bila i na svadbi u Požegi. A što su veseli ti Slavonci. Ma baš je bilo dobro. (smijeh)
Da bi sam proces mentoriranja bio uspješan neophodni su otvorenost, povjerenje, posvećenost te dobronamjernost i jedne i druge strane. Ako se to postigne, onda mentoriranje nerijetko zna prerasti i u prijateljstvo, što i sami rekoste. Može li takvo zbližavanje na bilo koji način biti neka loša zamka koja će u konačnici naštetiti cijelom procesu ili je to naprotiv baš dokaz da je mentoriranje zaživjelo u pravoj punini?
Mora se poštovati granica privatnosti kako u poslovnom tako i u prijateljskom odnosu. Mentorianje je prije svega usmjereno na poslovni projekt i cilj zbog kojeg su se kandidatkinje prijavile, te je naša dužnost kao mentorica biti fokusirane na poslovni cilj svojih mentijki. Problem može biti u nama mentoricama ako želimo dati savjet iz područja za koje nismo pozvane dijeliti savjet. Ali ako se krene s ovim adutima koje ste naveli - otvorenost, povjerenje i dobronamjernost, onda to prerasta u prijateljski odnos za cijeli život.
Sve žene koje se jave u ovakav program imaju vrlo jasan cilj svog osobnog rasta i uspjeha na putu koji su si zacrtale
Mentorice svojim uputama, savjetima, svime što prenose i uče one koji su im se obratili, zaista mogu znatno utjecati na karijere, a onda i same živote onih koje mentoriraju. Rukovodeći se riječima svojih mentorica mladi ljudi mogu donositi ključne odluke koje uvelike utječu na cjelokupnu njihovu budućnost. Jeste li kao mentorica svjesni te svoje odgovornosti?
Osim u ovom programu mentorica sam bila i nekolicini mladih ljudi u korporacijama gdje sam radila. Mentora kandidati traže tek u onom trenutku kad znaju svoj cilj i na neki su način odredili put kojim žele ići, ali bi im dobro došli "znakovi pored puta" njihovih mentora da taj put lakše prođu i odluke lakše donesu. Uvijek treba biti svjestan odgovornosti utjecaja, ali mislim da dobar mentor ne sugerira odluku koju će kandidat donijeti, nego sokratovski postavlja set dobrih pitanja kojima će pomoći kandidatu da sam uvidi pravo rješenje i stazu kojom će stići do cilja.
To da mentori moraju biti stručni i iskusni ljudi koji sva ta svoja znanja i iskustva moraju znati i prenijeti drugima, podrazumijeva se. No, je li možda prvi uvjet da bi netko mogao biti mentor ili mentorica zapravo vrlo jednostavan, ali iznimno važan, a to je da se prije svega bude - dobar čovjek?
Biti dobar čovjek je vjerujem uvjet za sve dobro u životu, a ufam se da bi se i mene moglo svrstati u ovu grupu, barem ponekad. Gurkam se ja biti dobra, ne uspijeva mi uvijek, ali trudim se. (smijeh) Ma iskreno, mislim da se svi ljudi trude biti dobri, samo što to nije lako. I padamo pod teretom okolnosti. Zato mi se uvijek drago sjetiti jedne davne radijske emisije u kojoj je gostovao akademik Ivan Supek, a završio je emisiju rečenicom: "Isplati se biti dobar!"
Nakon 25 godina rada u drugim firmama odlučili ste se osamostaliti, pokrenuti vlastitu firmu i ne imati više nikoga od nadređenih iznad sebe. Je li vam u donošenju takve odluke možda pomogao neki od mentorskih savjeta? I što biste vi sve rekli mlađima po pitanju osamostaljivanja, koji su rizici, izazovi, moguće prepreke i opasnosti, a što prednosti?
Odlučila sam se osamostaliti zato što su to okolnosti od mene zahtijevale, a ne zato što sam to izrazito htjela. Imati nadređene i biti u korporativnom okruženju ima ponekad više prednosti nego nedostataka i pruža određenu sigurnu "comfort zonu". Istaknula bih da sam kao financijska stručnjakinja u korporaciji u kojom sam radila imala samostalnost u kreiranju i donošenju odluka, no zbog određenih okolnosti morala sam odlučiti kako ću nastaviti karijeru u pedesetoj godini života. Definitivno, bio je to izlazak iz "comfort zone" i predstavljao je veliki izazov. Prednost je samostalno upravljanjem vremenom, testiranje vlastitih sposobnosti i neograničena kreativnost. Važna je podrška obitelji. I meni je ovdje bila važna podrška supruga koji mi je s nekoliko dobro postavljenih pitanja pomogao donijeti odluku da karijeru nastavim samostalno. Rizici mogu biti nedovoljno dobro razrađen poslovni plan i nepoznavanje tržišta, ali ako se planiranju i istraživanju posveti dovoljno vremena i truda, i ako nakon analize čvrsto odlučimo svaki dan raditi na svom cilju - uspjeh je siguran. Ali svaki dan. Dnevna disciplina pomjera planine i ostvaruje sve snove. A moramo imati snove. Velike snove. Jedan mudar čovjek, Shimon Peres, rekao je da mali narod mora imati velike snove.