Važno je realno znanje, a ne diploma s privatnog ili državnog fakulteta

Na tržištu je sve više privatnih visokih škola, koje za sada privlače samo studente dubljeg džepa, dok oni koji za školarinu ne mogu izdvojiti nekoliko desetaka tisuća kuna odlaze na državne fakultete. Koje su razlike između državnih i privatnih fakulteta te što njihova diploma znači za studenta kada krene u potragu za poslom, na okruglom su nam stolu pokušali razjasniti dekani jednih i drugih fakulteta.


– Programi na privatnim i javnim fakultetima vrlo su slični, da ne kažem isti. Ono što je različito, to je broj studenata te način rada jer su grupe manje. Smatram da je različito i kako se u javnosti percipiraju jedni i drugi – objašnjava dekan Visoke poslovne škole Utilus Boris Vukonić. Kao bivši dekan Ekonomskog fakulteta najveću razliku vidi u intenzitetu i kvaliteti rada koja je drugačija kada profesor predaje grupi od 20-ak ili grupi od stotinjak studenata.

Imidž i brand javnih fakulteta
– U analizi mogu poći od osobnih iskustava, recimo, završio sam MBA na jednoj od najskupljih svjetskih poslovnih škola koja je privatna, to je Columbia University u New Yorku, a bio sam i gostujući profesor na jednoj od najboljih svjetskih škola koja je javna, a to je UCLA u Californiji. Obje su škole sjajne, ubrajaju se među desetak najboljih u svijetu, a jedna je potpuno privatna, a druga državna. U svijetu se razlike ne rade po kriteriju koja je škola državna, a koja privatna, već po tome tko je dobar i loš – kaže prodekan za međunarodnu suradnju Ekonomskog fakulteta Velimir Srića. Da bi najbolje bilo kada ne bi postojala razlika, smatra i dekan Fakulteta elektrotehnike i računarstva Vedran Mornar.

– Najbolje bi bilo kada bi i jedni i drugi bili na istoj razini i davali istu kvalitetu nastave. Objektivno, situacija nije baš takva. Fakulteti koji već dugo postoje, poput mog fakulteta, koji su uspostavili određeni imidž, određeni “brand”, imaju tu sreću da lakše privlače kvalitetnije studente – tvrdi Mornar.

Mislav Balković, predsjednik upravnog vijeća Visoke škole za primijenjeno računarstvo smatra da je teško usporediti njegovu školu s FER-om, jer je Visoka škola stručna, a FER znanstvena visokoškolska ustanova.

– Kroz školovanje u prvi plan stavljamo odmah primjenjiva znanja i tehnologije koje će završenim inženjerima omogućiti brzo zapošljavanje na radnim mjestima koja se odnose na operativno poslovanje i implementaciju IT sustava – kaže Balković te dodaje da znanstvene ustanove školuju šire i više su okrenute generičkim znanjima, a njihovi završeni studenti obično se zapošljavaju na poslovima istraživanja i razvoja.

– Aktivno se trudimo oko uključivanja studenata u gospodarstvo i njihova zapošljavanja kroz osiguranje rada na projektima kod poslodavaca. Nastavu izvodimo u manjim grupama od 15 studenata pri čemu je veći dio satnice studija usmjeren upravo na praktičan rad, odnosno rad s tehnologijom kroz vježbe – ističe Balković. Ključna razlika između fakulteta nije u kvaliteti nastave, smatra dekan CBA Haris Boko, ali jest u izjednačenosti nastave.

– Mi u privatnim školama možemo nekvalitetnom profesoru zahvaliti na suradnji, što je javnim institucijama mnogo teže. Jer nije, primjerice, svaki vrhunski kirurg i vrhunski predavač kirurgije. Ja nakon svakog predavanja dobijem evaluaciju i ako ona nije stvarno dobra, a bitno je naglasiti da moji studenti plaćaju desetke tisuća eura za školovanje, pa su prilično slobodni u kritici onoga što dobiju, ja se odmah zahvaljujem. Nema druge šanse, nema lošeg dana, nema kašnjenja, nema odgode ispita, to ne postoji. Značajan je element i motiviranost – objašnjava Boko. S jedne strane postoji nastavnička motiviranost, jer su nastavnici zahvaljujući evaluaciji svjesni da možda neće dobiti svoj honorar, a s druge je strane motiviranost studenata.

– Na ovakvoj instituciji papir vrlo malo znači, znanje je puno značajnije. Polaznici su mnogo motiviraniji, ne treba ih tjerati da dolaze na nastavu, traže potpise... Nama taj posao olakšava ta fleksibilnost – kaže Boko. Upravo u mogućnosti “smjenjivanja” profesora dekan Mornar vidi komparativnu prednost privatnih škola jer one mogu upravljati u pravom smislu riječi.

– Moje su mogućnosti upravljanja male do nikakve. Mogu pozitivno utjecati na svoje vijeće, usmjeravati ga, ali fakultetsko vijeće na koncu odlučuje dizanjem ruku 170 ljudi i samo oni mogu izglasovati rješenja, koja i ne moraju biti optimalna – rekao je Mornar. Iako isti taj problem ima na Ekonomskom fakultetu, prodekan Srića uspio ga je ispraviti na poslijediplomskom studiju Informatički menadžment, na kojem i sam predaje.

– U 13 godina svaki je polaznik imao priliku ocijeniti sve nastavnike i onaj koji je na zadnjem mjestu, ispada iz tog programa, makar to bio najugledniji akademik. Tko je najlošije ocijenjen, nema šanse da ostane u programu sljedeću godinu. Mi smo u 12 godina izbacili iz programa ljude koji nisu od polaznika dobili dobre ocjene – ističe Srića.

No, uz ‘rješavanje’ postojećih nekvalitetnih profesora, velik je problem pronaći nove, kvalitetne predavače. Nedavno se s tim problemom susreo i Mislav Balković pri osnivanju Visoke škole.

– Pogotovo je kadrovska struktura loša u IT sektoru. Čak i veliki sustavi koji zapošljavaju više stotina IT inženjera rijetko imaju više od nekoliko doktora znanosti, a stanje sa stručnjacima u tim sustavima koji imaju izbor u nastavničkih znanja još je i gore. Ovo je svakako i jedna od kočnica većeg broja školovanih, jer u stanju kakvom smo svjedoci nije rješenje da jedna visokoškolska ustanova preotima kadrove drugoj, a bez dodatnih nastavnika ne može se školovati više studenata – naglašava Balković te dodaje kako bi poslodavci, da sebi dugoročno pomognu, trebali poticati vlastite stručnjake prema daljnjem školovanju i stjecanju nastavničkih zvanja kako bi ti isti ljudi sutra u bilo kojoj visokoškolskoj ustanovi pomogli obrazovati studente.

Obrazovati nastavnike
Sličan je problem i s kvalitetnim nastavnicima u turizmu.
– To je svjetski problem, pa je zbog toga Svjetska turistička organizacija više godina provodila i još provodi akciju “Obrazovati nastavnike”, kao jednu od mjera koja je trebala pomoći uklanjanju ove neuralgijske točke u razvoju svjetskog turizma – ističe Vukonić.

No, privatne škole muče i drugi problemi, pretežno financijske prirode, kao i različite zakonske regulative za privatne i javne institucije.

– Problem privatnih škola može se nazvati gorućim kada je u pitanju odnos s državnim institucijama i sustav financiranja. Država plaća one koji rade u državnim institucijama, dakle ta plaća dolazi iz budžeta i ona je pokrivena, a sve što se radi dodatno je i dodatni prihod. To kod privatnih škola nije tako, one nemaju dijela koji je garantiran, sve što rade kao dopunsko njima je osnovni prihod i nemaju upisninu po studentu – kaže Vukonić.

Problem je i što privatne škole ne mogu raditi nigdje osim u svome sjedištu, a mnogi muku muče i s dopusnicama.

– Zar nije neobično da čak i dio fakulteta ima privremenu dopusnicu, i to nakon više desetljeća rada! A što to znači kada namjeravate osnovati privatnu školu, uložiti novac u prostor, opremu i nastavnike, a da onda nakon dvije-tri godine neko tijelo upitnih sposobnosti za donošenje takvih odluka odluči da ste u najmanju ruku bacili novac. Što to znači za studente koji su onda “plesali samo jedno ljeto”, jer tko će više priznati svjedodžbu takve škole kada ona nestane? – pita se Vukonić.

Eventualna razlika u društvenom statusu studenata koji su završili javni ili privatni fakultet trebala bi ovisiti o kvaliteti ustanove iz koje dolazi, smatra Mornar.

– U Americi se spominju imena ustanova, a ne što je državno, a što privatno. Ime ustanove, reputacija, kvaliteta produkata jest ono što odlučuje o zapošljavanju – kaže Mornar. Istraživanje koje je Visoka škola za primijenjeno računarstvo radila s IDC-om za potrebe pokretanja studija na uzorku od 80 najvećih IT kompanija, pokazalo je da za radna mjesta jednaku važnost imaju završen fakultet kao i industrijski certifikat, što znači da je bitna stvarna kvaliteta znanja – kaže Balković.

– Neki fakulteti surađuju s gospodarstvom prije diplome, a njih zanimaju realna znanja, pa će diploma biti samo ulaznica za dalje. Nama je važniji internacionalni rejting – zaključuje Boko.