Nadrljali su najveći – i najmanji. Najkraća je to ocjena postignutog sporazuma ministra poljoprivrede Petra Čobankovića i seljaka, koji su umjesto planiranih 60, na kraju uspjeli izvući 86 posto obećanih im poticaja. Najveći, koji imaju više od 300 hektara, neće, naime, dobiti ni 600 kuna u repromaterijalu ni 15 posto povrata duga za proljetnu sjetvu '08/'09., zbog čega su već prosvjedovali iz HUP-a i PPDIV-a. No zajedno s njima na gubitku su i oni najmanji poljoprivrednici koji nemaju ni hektara ni kravice da bi bili u sustavu poticaja, ali su posredstvom poduzeća-ugovarača poljoprivredne proizvodnje, odnosno velikih, dosad ipak uspijevali ušićariti neku crkavicu iz državnog proračuna. Kad se sve zbroji, tako je samo u Virovitičko-podravskoj županiji oko 4000 malih poljoprivrednika s manje od hektara zemlje i 15-ak im kooperantskih poduzeća ostalo prikraćeno za 18 milijuna kuna, ogorčeni su iz Strukovne grupe agrara HGK Županijske komore Virovitica.
Kažnjeni najslabiji?
– Nije dobro što su se ministar i prosvjednici dogovarali noću, jer su, uz velike, sporazumom "kažnjeni" i najslabiji poljoprivrednici, seoska sirotinja koja na području Virovitičko-podravske županije obrađuje oko 10 tisuća hektara, te poduzeća, koja sa 1200 zaposlenih obrađuju toliko. Ne ispravi li ministarstvo tu nepravdu, upitno je hoće li ove strukture poljoprivrednika u Slavoniji i Baranji, koji su nositelji poljoprivrednog razvoja na području županije, uopće moći obaviti proljetnu sjetvu – upozorava dipl. ing. Dušan Alebić, predsjednik Strukovne grupe agrara HGK.
Alebić tvrdi kako potpore trebaju dobiti veliki proizvođači, nositelji proizvodnje za tržište, na koje se "vežu" mali poljoprivrednici. Samo tako, smatra, može se povećati proizvodnja hrane i možemo na svjetsko tržište. No, u Ministarstvu poljoprivrede tvrde kako se na nedavno postignuti sporazum ne treba gledati kao na isplatu poticaja, već kao na pomoć zbog krize agrara i pada konkurentnosti malih jer su veliki logikom obujma ekonomije i dalje konkurentniji. Stoga se, tvrde u ministarstvu, postignuti sporazum ne može smatrati kršenjem tržišne utakmice, ugrožavanjem radnih mjesta i poticanjem nelojalne konkurencije, na koju upozoravaju iz HUP-a i PPDIV-a.
I dalje bez degresivnih stopa
Uostalom, može li 54.328 seljaka u sustavu poticaja, odnosno gotovo 80 posto njih koji godišnje dobiju manje od 24.000 kuna poticaja, ugrožavati ičiju konkurentnost, dok su svega 103 poslovna subjekta s više od 300 hektara, odnosno njih 26 s više od 1000? Prema visini isplaćenih potpora velikima Hrvatska je europski lider i na potpore iznad 300.000 eura otpada 17,5 posto proračunskog novca, a u EU 4,9 posto. Zakonom su se od 2005. na visoke poticaje trebale početi primjenjivati degresivne stope (u 2009. čak 11 posto na više od 2,16 milijuna kuna), ali nisu do danas. Da jesu, veliki poput Agrokora, Kutjeva i Žita do kraja 2008. dobili bi čak 150 milijuna kuna manje poticaja.
ovi preko 300 hektara nisu ni bili na prosvijedima nego su stajali sa strane i sada im je muka što i oni nisu upali u dogovor nego su ostali sa strane dogovora mislili su šta bi se oni nekome zamjerali neka to čini neko drugi umjesto njih a sada im je krivo ko se borio taj se izborio