Vjerujem da će Hrvatska biti izvoznik električne energije

Kakva je budućnost energetike u Hrvatskoj odnosno kakvi su planovi za razdoblje u narednih pet godina te kako jednostavnije do dozvole za alternativne izvore energije pitanja su na koja će pokušati pronaći odgovore zainteresirani gospodarstvenici i stručnjaci te predstavnici izvršne vlasti na poslovnom forumu Udruge Hrvata BiH Prsten, koji se održava u četvrtak, 27. listopada, u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.

Jedan od panelista na Prstenovom poslovnom forumu je Ivan Pandurević, dopredsjednik Prstena i osnivač Foruma mladih Prstena koji se razvojem, investicijama i energetikom bavi od završetka Fakulteta elektrotehnike i računarstva i s kojim smo razgovarali o toj aktualnoj temi.

Energetika u Republici Hrvatskoj do 2027. naziv je ovogodišnjeg Prstenovog poslovnog foruma. No, prije pogleda u blisku budućnost, osvrnimo se na trenutačno stanje – kako ocjenjujete sadašnju situaciju u pogledu energetike u Hrvatskoj?

Kratko i jasno – možemo i moramo bolje. Fokusirat ću se na električnu energiju – godišnje trošimo oko 17 TWh, a proizvodimo 14,5 TWh, dok razliku uvozimo. S obzirom na postojeće potencijale, za uvozom nema apsolutno nikakve potrebe. Porast potrošnje električne energije je neizbježan s obzirom na ubrzanu digitalizaciju, elektromobilnost i rast životnog standarda.

Posljednji podaci govore da sunčane elektrane imamo na samo 5000 kuća, a opće je poznato da je energiju najbolje proizvoditi na mjestu potrošnje. Primjerice, 300.000 privatnih elektrana prosječne snage samo 5 kW proizvelo bi godišnje nešto manje od 2 TWh energije, što je skoro sve što nam nedostaje, a pri tome govorimo samo o privatnim malim elektranama i jednom načinu proizvodnje energije.

Osim toga, tu su i potencijali poduzetništva te ostali obnovljivi izvori energije kao što su bioplin, vjetroelektrane, hidroelektrane. Dakle, svatko od nas može nešto napraviti, i to ne treba biti nešto zahtjevno i financijski opterećujuće. U RH danas postoji dovoljno znanja, dobrih tvrtki i sredstava pa bi se moglo i trebalo manje ulagati u stanove, a više u energiju.

Pogledamo li ukupnu instaliranu snagu sunčanih elektrana u EU, nalazimo se na začelju - od nas manje ima samo Latvija. Od susjeda Slovenaca imamo triput manje instalirane snage, a od Njemačke 650 puta manje, dok imamo 30 posto bolju insolaciju te sama logika govori da nešto treba mijenjati i bitno poboljšati.

Ako usporedbu sa Slovenijom i Njemačkom napravimo po broju stanovnika, Slovenija ima 6,5 puta više od nas, a Njemačka 26 puta, što nije zanemarivo, baš naprotiv, takve bi nas brojke morale natjerati na razmišljanje i konačno aktiviranje.

Sve češće se i u javnosti apelira na odgovorno ponašanje svih u pogledu potrošnje električne energije. Smatrate li da to ima smisla, da dopire do krajnjih korisnika?

Sve donedavno većina nas nije niti bila svjesna činjenice o dostupnosti dovoljnih količina električne energije po pristupačnim cijenama. Prosječno hrvatsko kućanstvo mjesečno za električnu energiju troši 300 kn, a uvjeren sam da barem dvostruko više troši na usluge mobilne telefonije, iako sve oko nas radi pomoću električne energije.

Mislim kako Vladino ograničenje električne energije za kućanstva nije polučilo uspjeh, jer je u tim trenucima burzovna cijena električne energije porasla i do 15 puta, a korekcija cijene za građanstvo iznosila je samo 10-13 posto.

Smatram kako svi moramo osvijestiti ključnu činjenicu u svezi električne energije, a to je da se moramo odgovorno ponašati, što nećemo dokle god nam je ona "jeftina", zaboravljajući činjenicu kako i sve državne subvencije, pa time i električne energije, idu iz naših džepova.

Nalazimo se u izazovnim vremenima i osobna energetska učinkovitost mora postati svima nama bitna tema o kojoj ćemo itekako promišljati. Također, puno je prostora za uštedu npr. s javnom rasvjetom, grijanjem/hlađenjem, gdje jedan stupanj (manje/više) znači razliku (uštede/potrošnje) i do 5 posto energije.

Tema panela Prstenovog poslovnog foruma je kako jednostavnije do dozvole za alternativne izvore energije, što upućuje na zaključak da i ovaj proces usporavaju i otežavaju administrativne prepreke odnosno birokracija.

U ovom procesu svi imamo svoj dio odgovornosti. Pojedincima odnosno investitorima ulaganja u nove obnovljive izvore energije nisu bila toliko atraktivna jer je energija bila jeftina, a rok povrata ulaganja dug. Uz ograničene cijene električne energije, ulaganje u kućne elektrane za vlastite potrebe i dalje nije toliko brzo isplativo jer bez potpora povrat iznosi više od 14 godina. No, s rastom cijena energije i to se promijenilo, ali imamo problem s apsorpcijskom moći ostalih u lancu.

Naime, prije godinu dana izašao je novi Zakon o tržištu električne energije i našli smo se u prijelaznom razdoblju, privremeno je zaustavljeno dosta projekata, nastala je zbrka i zbunjenost svih uključenih u ovaj lanac, od investitora, projektanata, izvođača, HEP ODS-a, HOPS-a, HERA-e, HROTE-a pa sve do Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja. Stari zakon je stavljen van snage, a novi nije popraćen sa svim potrebnim podzakonskim aktima, pravilnicima i uredbama. Prema javno dostupnim informacijama, radi se na tome, ali na žalost godina je prošla, i to godina u kojoj se plaćala jako skupa energija.

Vjerujete li u bolju energetsku budućnost Hrvatske?

Upravo sutrašnji Prstenov poslovni forum ima za primarni cilj ukazati na sva "uska grla" i "čepove" u ovom procesu. Razgovarali smo s većinom uključenih u lanac i sumirali sve izazove s kojima se u tom procesu suočavamo.

Pritom nam nije namjera nikoga kritizirati niti prozivati, naprotiv, nastojimo biti kooperativni i djelotvorni. Želja nam je ukazati na sve poteškoće i sa svima uključenim u taj proces pokušati iznaći načina kako otkloniti sve prepreke, olakšati i ubrzati proceduru.

Sve što ćemo predložiti na Prstenovom poslovnom forumu u općem je interesu Hrvatske te pomoć našoj Vladi i njenim naporima kako bi novi Zakon u cijelosti profunkcionirao, a Hrvatska napokon dobila energetsku neovisnost iz obnovljivih izvora energije s obzirom na postojeće potrebe, ali i neiskorišten potencijal.

Vjerujem da i prije kraja 2027. godine, do kuda seže pogled najavljenog Prstenovog foruma, Hrvatska može postati izvoznik električne energije. Također, iako je jako osjetljiva i nerado javno komentirana tema, smatram da nam je potrebna izgradnja i jedne nuklearne elektrane koja je ipak upravljiva i bazna elektrana, za razliku od dijela obnovljivih izvora energije koji su ciklični i često nepredvidivi.

Osim toga, tu su i potencijali bioplina, geotermalni izvori, sunčane elektrane u vidu agrosolara (uz poljoprivredne kulture, na ribnjacima, i sl…) te je nužno početi se pripremati i za vrijeme vodika, koji će sigurno u budućnosti mijenjati energetsku sliku Hrvatske i svijeta.