Vlada investicije u elektrane na biomasu učinila neisplativima

Stupi li na snagu novi Vladin prijedlog tarifnog sustava za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, u Hrvatskoj će se trajno zaustaviti sve investicije u gradnju elektrana na biomasu. Večernji list u posjedu je spornog dokumenta koji je izradilo Ministarstvo gospodarstva, a on je već izazvao iznimno negativne reakcije potencijalnih investitora. Da stvar bude gora, riječ je o drugoj verziji istog prijedloga. Prvi je povučen na doradu nakon oštrih kritika stručne javnosti, a iako je veći dio nedostataka ispravljen, problematične odredbe vezane za proizvodnju energije iz drvne i poljoprivredne biomase ostale su u prijedlogu koji bi se uskoro trebao pustiti u proceduru.

Inozemna iskustva

Konkretno, riječ je o uvjetu postizanja pedesetpostotne iskoristivosti proizvedene električne i toplinske energije u kogeneracijskih energetskih postrojenja kako bi investitor imao pravo na povlaštenu otkupnu cijenu. Ta je stavka tarifnog sustava suštinski poželjna jer onemogućava gradnju objekata niske efikasnosti, kao što je, primjerice, u javnosti poznat slučaj gradnje termoelektrane na biomasu u Koprivničkom Ivancu, gdje je planirano ispuštanje golemih količina topline u zrak.

U biti, riječ je o rasipanju energije pa je stoga i logično da država ima namjeru poticati energetsku efikasnost. Ipak, sporan je način na koji to misle učiniti. Naime, takvim prijedlogom tarifnog sustava od investitora se očekuje da pedesetpostotnu iskoristivost postignu prvim danom stavljanja pogona u rad, inače im neće biti isplaćena poticajna cijena.

Problem je što je to neizvedivo, kako tehnološki, tako i ekonomski. Kako upozoravaju u Zajednici za obnovljive izvore Hrvatske gospodarske komore, iskustva iz stranih država pokazuju kako je potrebno otprilike najmanje tri godine da bi se postigla maksimalna projektirana iskoristivost. Sustav isplate poticaja funkcionira tako da se investitoru da rok u kojem mora zadovoljiti uvjet učinkovitosti, a ako ga ne ispuni, dužan je vratiti sve poticaje koje je u tom roku primio.

U novom hrvatskom tarifnom sustavu takvog roka nema pa ispada da bi investitori prve tri godine proizvedenu energiju prodavali po tržišnoj, a ne po povlaštenoj cijeni. Pojednostavljeno, za njih poticajno razdoblje nije 14 nego 11 godina. Problem postizanja minimalne učinkovitosti nije samo tehnološki. Primjer za to je i projekt gradnje elektrane u Brinju. Ondje je planirano da se proizvedena toplina iskoristi za grijanje lokalnih kućanstava, a općina se čak izborila i za nepovratna sredstva iz EU fondova kojima će financirati gradnju toplovoda.

Problem je što ni prva tranša tog novca neće biti uplaćena dok preduvjet gradnje toplovoda – elektrana – ne počne raditi. Tek će tada početi gradnja pa je stoga logično da se proizvedena energija neće od prvog dana moći iskoristiti u opsegu koji nalaže zakon.

Treća sreća?

Dakle, evidentno je da bi takav tarifni sustav rezultirao potpunim krahom planiranih investicijskih projekata gradnje elektrana na biomasu. Za Hrvatsku takav scenarij bio bi ravan katastrofi, jer je biomasa – bilo drvna, bilo poljoprivredna – jedan od rijetkih energenata kojima Hrvatska obiluje.

Investitori se stoga nadaju da će stručnjaci u Ministarstvu gospodarstva, na čelu s pomoćnikom ministra Alenom Leverićem, uvažiti njihove primjedbe, kao što je bio slučaj s korekcijskim faktorom za inflaciju te pokrenuti izradu treće, bude li sreće, i posljednje verzije tarifnog sustava.