Tomislav Ljutić, bivši član uprave Kraša u kojoj je bio zadužen za poslove prodaje i marketinga, s te pozicije i iz kompanije otišao je 1. srpnja 2012., a u ožujku 2013. sa 20 tisuća kuna osnovao je vlastitu tvrtku nazvavši je Mali biskviti.
Dva mjeseca poslije Ljutić predaje izravni zahtjev HBOR-u (redakcija ima presliku dokumenta) kojim traži kredit za svoju “dobru ideju”.
Tajna bankarskih zidova
Iz HBOR-ova programa kreditiranja, kojim ta bankarska institucija ciljano financijski podupire novu proizvodnju na lokalnoj razini, Ljutić je zatražio 20 milijuna kuna za proizvodnju zdravih biskvitnih peciva dugog roka trajanja pod brendom Minky Monkey. U njegovu poduzetničkom planu pisalo je da ukupno ulaganje iznosi 40,9 milijuna kuna, no ostatak potrebnog novca većim će dijelom osigurati fond Quaestus Private Equity Kapital II, konkretno dodat će 21,5 milijuna, dok će ostatak nužan za povećanje temeljnog kapitala nove konditorske tvrtke u jednakim iznosima nadodati sam Ljutić – 1,5 milijuna kuna, a još toliko spomenuti fond.
I dok mnogi hrvatski poduzetnici sa sličnim, ako ne i boljim poslovnim planovima od Malih biskvita mogu samo sanjati o potpori HBOR-a s povoljnim uvjetima, niskim kamatama i višegodišnjim odgodama, banka je uvjetnu odluku o odobrenju kredita Ljutiću donijela gepardskom brzinom – već krajem srpnja 2013., iako po službenim uvjetima poduzetnicima početnicima može odobriti kredit u maksimalnom iznosu od 1,8 milijuna kuna. No, prolazio je mjesec za mjesecom, a uvjetna odluka sve do ove godine u svibnju nije dobila pečat “pravomoćnosti” koji donosi isplatu novca i početak ulaganja. Što se u tom razdoblju zbivalo, još je tajna, premda su počele curiti neke informacije.
Naime, krajem ožujka ove godine sad već bivša uprava HBOR-a koju je vodio Anton Kovačev predložila je NO-u da stornira odluku o uvjetnom odobrenju kredita te da prihvati novi prijedlog: “Razmotrit će se financiranje projekta društva Mali biskviti u suradnji s poslovnom bankom po modelu podjele rizika i uz ulaganje Quaestusa u cijelosti u kapital društva”. Međutim, nadzornici su navodno taj prijedlog ponovno vratili upravi.
Intrigantan drugi teret
Je li Ljutić u projekt ušao samostalno ili je samo istureni igrač nekoga drugog? Nekoga iz političkih struktura ili možda inozemne konditorske industrije? Na tu dvojbu znakovito svjetlo baca činjenica da je Ljutić tvrtku registrirao u svom stanu od 82 kvadrata u Palinovečkoj 25 (redakcija posjeduje presliku dokumenta) na koji je Privredna banka još 2006. upisala teret u vrijednosti 279 tisuća švicarskih franaka.
Vjerojatno zbog kredita pa je stoga znatno intrigantniji drugi teret na taj stan, a plomba je stavljena 24. svibnja 2013., odnosno na isti dan kad je Ljutić predao zahtjev HBOR-u za kredit. No, i taj je detalj manje provokativan od činjenice da je plombu stavio Karl Heinz Truskaller na iznos od 1,3 milijuna kuna. Podsjetimo, Truskaller je bivši predsjednik uprave Hypo banke u Hrvatskoj koji je, među ostalim, 2007. zastupao Europapress holding u preuzimanju Slobodne Dalmacije.
Truskaller je te 2007. u Zagrebu osnovao tvrtku K.H.T. za poslovno savjetovanje ali i – proizvodnju hrane i pića. Javno dostupni podaci otkrivaju da mu posljednjih godina u biznisu baš i ne cvjetaju ruže. U 2013. ostvario je ukupan prihod od svega 5971 kunu, što je u razini prosječne zagrebačke plaće, te je poslovanje za prošlu godinu zaključio uz gubitak od 19.704 kune.
Pravna država?? Ovo je jadno.Oprobajte vi dobiti kredit od ove kriminalne organizacije?? Što opet netko drugi kriv?? 20000 za 20 milijuna ma štoli propadamo,opet krive mirovine branitelja ma sve u pm.