Ovo je za nas velik uspjeh, poručili su iz Hrvatske elektroprivrede nakon isteka roka za predavanje ponuda za Plomin C. Za najveći projekt u posljednjih 30 godina u Hrvatskoj, težak čak 800 milijuna eura, prijavila su se tri konzorcija, ali ni u HEP-u ni u Ministarstvu gospodarstva ne govore o imenima jer ih u tome priječe uvjeti natjecanja.
U idućih mjesec dana HEP-ovi ljudi proučavat će ponude koje su ispisane na nekoliko tisuća stranica, a tek kad se uvjere da su ponude valjane, objavit će imena natjecatelja. Ipak, kao što je Večernji list već objavio, imena natjecatelja procurila su u javnost i izvori uvjeravaju da je riječ o tri konzorcija. Prvi predvodi Daewoo, drugi čine Marubeni i Alstom, a treći su ponuđači Edison i Samsung. Model suradnje kojim će se realizirati ovaj projekt novost je u Hrvatskoj, a poslužit će kao osnova za sve velike projekte, i na to su u HEP-u naročito ponosni.
Naime, riječ je projektnom financiranju bez duga. HEP i odabrani partner osnovat će novu tvrtku u kojoj svatko ima po 50 posto udjela. Međutim, strateški partner jamčit će za kredite iz kojih će se termoelektrana sagraditi i ta zaduženja konsolidirati u svoju bilancu. HEP će svoj dio investicije isplatiti kroz postojeće nekretnine i opremu te dio u novcu. Pritom se HEP obvezuje da će kupiti polovicu proizvedene struje iz Plomina C, a polovicu struje tvrtka će prodavati na otvorenom tržištu pa HEP može računati i na prihode od prodaje. Cijena po kojoj će se struja otkupljivati ostaje primarni predmet pregovora koji slijede do kraja godine.
Naime, HEP će prvo mjesec dana provjeravati ponude, potom će u iduća tri mjeseca pregovarati sa svim ponuditeljima, ali bi u rujnu trebao dati prednost jednom od ponuđača. Imaju potom još tri mjeseca da ugovore financijske detalje i projekt Plomin C trebao bi početi 2015. Partneri će se vezati na minimalno 20 godina, a Plomin C proizvodit će oko 25 posto godišnjih potreba Hrvatske.
Zakaj graditi novi ugljenaru u državi koja ugljena nema je pitanje koje se nitko ne usudi pitati naše političke perjanice i njihove stručnjake? Po Evropi a naročito naprimjer u nesretnoj Ukrajini su ogromni dugoročni viškovi struje iz nuklearki i već postojećih ugljenara na vlastitim rudnicima ugljena koje te države imaju i stoje dijelom besposlene. Ta struja se može dugoročno jeftino ugovoriti i kupiti, izbjegne se rizično novo ulaganje, ekološke teške posljedice, skupi i rizični transport ugljena iz prekomorskih zemalja, zbrinjavanje radioaktivnog pepela i otpada? Živimo u ludim vremenima.