Prošli je tjedan u povodu Svjetskog dana hrane u Kölnu održana Anuga, najveći i najutjecajniji svjetski sajam hrane. Za razliku od prijašnjih, ovogodišnji je, inače već skraćen, poput zmija nogu skrivao svaki usporedni brojčani podatak. Dičio se s uistinu fascinantnih 6205 (4696 inozemnih!) tvrtki iz 95 zemalja, ali trebalo se dobro potruditi naći usporedbu sa 6414 iz jednakog broja zemalja otprije dvije godine te sa 6510 iz 103 zemlje iz rekordne 1997. godine. Ni zamamno ovogodišnje geslo "A New Experience" niti predstavljanje i po branšama i po nacijama nisu potisnuli nelagodu prijetnje terorizma, a ni manje prijetećih ekonomskih kretanja.
Unatoč poslovnom padu sve do otpuštanja radnika, njemačka prehrambena industrija uspjela je u prvoj polovici ove godine izvrtjeti 121 milijardu DEM, što je u odnosu na 2000. godinu porast 5,4 posto, s inozemstvom 11,3 posto. Vraćanje povjerenja potrošača nakon povremenih na početku godine i 70-postotnih padova, ponajprije u mesnoj industriji, bila je glavna tema otvorenja sajma poslovnih ljudi, poput Augusta Oetkera iz istoimenog koncerna, prvih ljudi udruženja prehrambene industrije te trgovine, ali i političara, uključujući i kancelara Gerharda Schrödera koji je zaštitu potrošača označio apsolutnih prioritetom.
Kečap s "okusom prirode"
Proizvođači zacijelo ne bi priznali da im je glavu s kriznog panja izvukla "zelena" ministrica Renate Künast koja je, kada joj je prethodnika pomelo kravlje ludilo, novu politiku inaugurirala u siječnju na njihovo tada golemo nezadovoljstvo i sumnjičavost.
Food safety i uopće propisi EU o tomu tema su broj jedan unatoč brojnim novostima na 286.000 četvornih metara i u konferencijskim dvoranama. Upravo je to, po riječima profesora Matthiasa Horsta, izvršnog direktora Saveznog udruženja njemačke prehrambene industrije, temelj razvoja. Safe and secure jednako vrijedi za konvencionalno, a osobito za izrazito rastuće na tržištu organskih, bio odnosno ekoproizvoda. Prema procjenama, već u idućih deset godina ti bi proizvodi trebali zauzimati petinu ukupnog tržišta.
Za naše prilike, gdje zakona o zaštiti potrošača nema, a zakon o ekološkoj proizvodnji hrane jedva se primjenjuje, teško je pojmiti da se zdrava hrana u ovdašnjem poimanju i ne spominje nego se uz nju sve manje spominje zdravlje, a sve više užitak, sve do slow fooda. Oni koji su se brzo snašli ekološku hranu proizvode na veliko, a oni koji su se snašli još brže na njoj debelo zarađuju, najčešće gotovo monopolistički kontrolirajući samu kontrolu i označavanje takve robe.
Prezentacije takve hrane ne razlikuje se mnogo od prezentacije tradicionalne. Sve do apsurda da najveći, primjerice proizvođači globalno popularnog kečapa, pozivaju na ekološki uzgoj, odnosno na "okus prirode" kojega se, budimo iskreni, više nitko i ne sjeća.
Povratak starih recepata
Iako već na dva-tri ova bijenalna sajma nema vodeće svjetske prehrambene multinacionalke poput Nestlea, jer svatko tko drži do sebe mora tu biti, mnogo je velikih, a i onih među njima koji se ne libe predstavljati u okviru nacionalnih izložbi, na samo nekoliko kvadrata, posve virtualno. I za najunosniji je biznis, tvrde, dovoljan samo lap-top.
Gotovo kao i za najesti se jer i dalje rastu trendovi hrane koja se kupuje gotova i polugotova, odnosno koja se naručuje. Tako se još vidnije razvija oprema za pripremu i ponudu takve hrane i u restoranima i u prodavaonicama. K nama još nije stiglo, ali eating out is on the increase. U svim granama proizvođači se upravo natječu inovacijama, u convenienceu, primjerice, jer će u općoj gužvi preživjeti najvižljastiji i - najuvjerljiviji. Konsolidacija i radikalne pomjene opća je lozinka većine vodećih zemalja i kompanija.
Dobra je strana, ocjenjujemo, što je, iako pristupom razjedinjen, opći biotrend umnogome promijenio poimanja ne samo u konvencionalnom uzgoju životinja i bilja, nego i u konvencionalnoj pripremi. Stoga, očito i zbog nesigurnosti, jenja trenda ethno fooda, zamjetno je vraćanje regionalnome, pa i starim načinima konzerviranja (primjerice mariniranje) ili primjena zdravstveno manje štetnih (primjerice neke vrste vakuumiranja), potrošaču novim materijalima primjerenije, ne uvijek i jeftinije pakovine.
Zamjetno je da se manje inzistira na zdravlju te da je ponovno u prvom planu užitak, ovaj put, doduše, u nešto drukčijoj hrani - organic, ali multi-kulti te come and get ih!. Takvi su novostari stilovi, međutim, zadali nove dvojbe marketingu koji se sve teže nosi s vlastitom nečistom savješću. Odnosno, s time što je potrošačima valjda sve postojeće, ne uvijek i dovoljno sigurne priozvode, već nametnuo kao najbolje.
Božica Brkan