Njegovi su roditelji pravnici i očekivalo se da će i on, poput svoga brata, krenuti njihovim stopama. No, budućnost mu je bila drukčije zacrtana. Kaže da je još kao dijete bio hiperaktivan, zbog čega je baka, koju je od milja zvao baba, često znala reći: "Neće vam on bit' pravnik, previše je živ! On mora rad't! Ja'b rekla da će bit' agrikola (poljoprivrednik)." Kad su ga sa 17 godina kao tinejdžera puknuli hormoni, napravio je online – seksualne edukacije.
– Ma, nisam ništa savjetovao, samo prevodio već dostupan materijal – smije se.
Pekmezijada, paradajzijada
Nakon nekoliko godina provedenih u studentskim klupama obistinilo se babino proročanstvo – pravo ga uopće nije zanimalo pa ga nije ni završio.
– Šest mjeseci istraživao sam što ću posaditi. Ja mlad, oči velike, pa rek'o, mogu i višnje, i kruške, i jabuke. I onda sam se 2008. odlučio za jabuke. Zvijezde su mi se poklopile jer je obitelj u vlasništvu imala komad zemlje u Baranji. Osnovao sam OPG i, poput pravoga kreativca, nazvao ga, a kako drukčije nego – Stjepan Dumančić. Nisam imao pojma da ga mogu nazvati kako hoću – vječno spreman na šalu, jednako na svoj kao i na tuđi račun, izgovorio je u dahu 39-godišnji Stjepan Dumančić nekoliko osnovnih rečenica o sebi, a supruga Marina sa smiješkom kaže da je uvijek takav, istodobno pogledavajući prema voćnjacima okruženom prostranom imanju s bazenom i ribnjakom kojim su trčkarali njihovi sinovi Toma i Viktor.
Na gospodarstvu u baranjskom Čemincu nesuđeni pravnik, ali uspješan agrikola s osječkom adresom uzgaja na tone voća i povrća, od kojih pravi pekmeze, ajvar, sokove, ocat... Proizvode je brendirao kao "Stipino", a na etiketu je stavio, a što drugo nego – svoju sliku. Na svakoj je etiketi i objašnjenje o proizvodu, a ako ste se pitali kako pravi sirup od bazge, doznat ćete da je iza sedam kanala, sedam dvorišta, sedam voćnjaka i sedam kokošinjaca naletio na susjedovu bazgu. "Mokar, izgreban, izgrižen i iskljucan, zadovoljno se vraćam kući s najljepšim plijenom – nezagađenim cvijetom bazge! Besramno sam ga natopio, dodao limunske kiseline, zatim dodao šećera i ukuhao." Na teglici Ćućine pikant salate možete pročitati da je ime dobila po Stipinoj kumici Željki Bašćevan zvanoj Ćuća iz Brnaza kod Sinja.
– Za Ćućinu salatu upotrebljavam papriku, luk, grah, češnjak, sol, ocat i zeru bibera, i sve to kuham u svom soku od rajčice. Eto, spajamo zelenu i plavu Hrvatsku – kaže Dumančić pokazujući nam što je sve u proteklih četrnaest godina na gospodarstvu napravljeno.
– Počeli smo 2008. s pet hektara jabuke, a danas, osim nje, imamo jagode, papriku, rajčicu... Pravimo pekmeze, sirupe, ajvare, salate, kuhamo rajčicu... U maloprodaju smo s prerađevinama ušli tako da smo počeli praviti ajvar, i to tako da svoju papriku uzgojimo, ispečemo i napravimo baš pravi, pravi domaći ajvar vrhunske kvalitete. Zapravo, ne pravimo puno, nego privlačimo pozornost i onaj tko proba naš, više se ne vraća drugim ajvarima – kaže Stipe.
No red bi bio doznati i kako je Dumančić počeo s preradom. Naime, kako je uz jabuke posadio i druge sorte voća, ali i povrća, ljudi su ga propitkivali što još ima, pa je prije šest godina na leđa uprtio vreću paprike, otišao k bratovoj punici i s vrata rekao: "Želim naučiti praviti ajvar!"
One 2008. kad je osnovao OPG i posadio jabuke, Stipe je i položio ispit za voćara i godinu poslije osmislio zapaženu kampanju "Volim jabuke". Spoznavši da tog voća ima više od 10.000 sorti, htio je odmah napraviti i portal o jabukama. Ali da u životu ne ide baš sve glatko, uvjerio se već sljedeće godine, kada mu je kiša potopila voćnjak i od pet hektara, tri i pol su bila pod vodom. To i loš urod poprilično su ga demotivirali, odustao je od portala i počeo praviti sok i ocat. Nakon pozitivnih reakcija tržišta entuzijazam se vratio, Stipe je napravio portal o jabukama i dobio nagradu na VIDI Web Top 100 za najbolji portal u kategoriji prehrane i zdravlja. I umalo završio na sudu. Naime, na njegovu je logotipu za "Volim jabuke" bila zagrižena jabuka, ali ne s iste strane kao kod Applea, nego s druge, i kad je htio zaštititi brend, javili su se ljudi iz Applea i zahtijevali da promijeni logo.
– Sad mi je žao što nismo završili na sudu jer bi to baš bila fora. Zamisli, njih četrdeset iz pravnog tima Applea protiv poljoprivrednika iz Baranje na sudu u Belom Manastiru – govori Stipe čiji je prvotni logo ipak ostao.
Ponudu gospodarstva proširio je Dumančić i na seoski turizam kapaciteta deset ležajeva, s bazenom, jacuzzijem i nadstrešnicom pod koju se može smjestiti 50 osoba. Za bazen je Dumančić dobio i financijsku injekciju iz fondova EU, prošavši na mjeri iz Programa ruralnog razvoja. Cijelo imanje udaljeno je oko 300 metara od glavne ceste, kuća je na brdašcu s kojega puca pogled na jezero, voćnjake i natkrivenu ljetnu kuhinju uz jezero. Tu Stipe organizira i razne radionice koje je nazvao pekmezijada, ajvarijada i paradajzijada. Sudionici sami prave pekmez, ajvar i kuhaju rajčicu, a dio onoga što naprave nose sa sobom. Stipe poziva i u berbu svojih jabuka, i to po sistemu "Uberi, izvaži, plati i nosi, no prije no što odeš, možeš nešto popiti i pojesti na gospodarstvu Dumančićevih. Ako si umoran, plati i prilegni, imaš gdje".
Tour de la Croatan
– I eto ti poljoprivrednog turizma, ovu smo sezonu puni sedmi, osmi i pola devetog mjeseca. Ma mi smo pravi hedonistički i gastro raj u ovome dijelu Baranje. Od nas svi odlaze sretni, debeli i nasmijani – kaže Dumančić.
Što se tiče prodaje, Stipino se može naručiti preko Fejsa i web stranice, a Dumančić radi i dostavu. Osim u Osijeku, gdje je dostava u sezoni dnevna, Stipe ide i na svoj devetodnevni put koji je nazvao Tour de la Croatan. Naime, kad primi sve narudžbe iz Rijeke, Pule, Zadra, Šibenika, Splita te s Krka i Raba, palete šalje po gradovima, a on kombijem kreće na teren. Svakoga kupca nazove. U svakom od gradova ima svoj punkt, a kupcima javi vrijeme kada trebaju doći.
– Imam stalne kupce pa ja i oni tijekom godina zajedno rastemo – govori Stjepan Dumančić, uspješni agrikola koji živi u Osijeku, a u Čemincu u Baranji radi baš ono što je njegova baba rekla da je posao za njega.
Odlično, bravo za ovu obitelj! Samo naprijed! Jedino su uznemirujuće one preparirane glave divljih životinja u dnevnom boravku, to baš kvari opći dojam cijele priče.