Kad krenemo gorjet će nebo i zemlja, zapisao je u svom dnevniku 1993. pripremajući se sa svojim oklopnjacima za oslobođenje Knina.
Rođen je 31. srpnja 1947. u mjestu Pozorac kod Marine, gdje je pohađao osnovnu školu. Srednju dočasničku za oklopno-mehanizirane postrojbe završio je u Banja Luci. Službovao je u bivšoj JNA po slovenskim vojarnama.
Na početku Domovinskog rata dragovoljno se priključuje hrvatskim oružanim snagama. U kolovozu 1991. je na Banovini. Potom odlazi u Dalmaciju.
Najprije se bori kao pješak u sastavu 4. gardijske brigade. Zbora narodne garde. U lipnju 1992. od zarobljenih neprijateljskih tenkova osniva Samostalnu tenkovsku satniju.
Osobito se ističe u borbama oko Dubrovnika, pri oslobađanju sela Uskoplje i Golubovog kamena te posebice u operaciji Vlaštica.
Potom 10. studenog 1992. ustrojava Oklopno-mehaniziranu bojnu pri 4. gardijskoj brigadi i postaje njenim zapovjednikom. Tijekom operacije Maslenica, ta bojna razbija srpske tenkove kod Kašića. Ranjen je tijekom obilaska položaja kad je minobacačka granata pala nekoliko metara od njega. Bježi iz zadarske bolnice i vraća se na bojište.
Radi na daljnjem opremanju Oklopne bojne, prolazi šibensko i zadarsko ratište, 1. listopada 1993. postaje načelnik oklopnih postrojbi Četvrte brigade. Godinu kasnije već je načelnik stožera te brigade.
Zbog ranjavanja zapovjednika Četvrte Damira Krstičevića preuzima zapovjedanje u pripremnim operacijama za Oluju, Zima 94., Skok-1, Skok- 2 i Ljeto 95. Tenkove je izveo na Dinaru gdje je dotada i pješadija teško stupala, prvi je hrvatski vojnik koji je ušao u oslobođeno Grahovo.
Kao zamjenik zapovjednika Četvrte među prvima je sa svojim tenkistima ušao u Knin. Poslije Oluje sudjeluje u oslobodilačkim operacijama u Bosni i Hercegovini. Tijekom „Maestrala“ prvi ulazi u Šipovo, potom sudjeluje u oslobađanju Jajca. Akcija „Južni potez“ koja je trajala od 8. do 12. listopada 1995. kojom su hrvatske snage došle nadomak Banja Luke, trebala je biti kruna vojne karijere jer je poduzeta kako bi dovela do kraja rata.
Međutim, na prilazima Mrkonjić-gradu, u selu Podrašnici, poginuo je 9. listopada 1995. Stradao je u metežu bitke, nesretnim slučajem, na oklopnjaku s kojim je nastojao uvijek biti u prvim redovima. U spomen na njega Četvrta brigada dobila je naziv Pauci. Jedno vrijeme je i Mrkonjić-grad nosio ime po njemu, Matijaševo. Njegovim imenom nazvana je vojarna u Kninu. Posmrtno je promaknut u čin general-bojnika.
Opisivali su ga kao tvrdog vojnika velikog srca, koji je itekako vodio brigu o svojim ljudima, posebice o ranjenima i obiteljima poginulih. Iza njega je ostala supruga Nada.
Odlikovan je najvišim državnim odličjima. Redom kneza Domagoja, i posmrtno Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom te Redom bana Jelačića. Pokopan je u rodnom Pozorcu, u Marini kod Trogira, na groblju Gospe od Anđela. Njegovi osobni predmeti dio su izložbe „Domovinski rat“ u Hrvatskom povijesnom muzeju.