Rođen je 1. srpnja 1969. u Vrgorcu. S roditeljima, Radom i Ljubicom, te sestrom živio je u mjestu Umčani gdje je završio osnovnu, a u Vrgorcu srednju školu. 1987. odlazi na Vojnu akademiju kopnene vojske u Beograd. Završio ju je 1991. s izvrsnim uspjehom.
Na početku agresije na Hrvatsku prijavio se kao dragovoljac u Zbog narodne garde. Počeo je kao izvidnik, zatim je bio zapovjednik izvidničke desetine a potom izvidničkog voda u 4. gardijskoj brigadi. Nakon toga je sve do srpnja 1992. obnašao dužnost zapovjednika 4. bojne 4. gardijske brigade.
Tadašnji načelnik Glavnog stožera HV-a general Janko Bobetko šalje ga na čelo 115. imotske brigade kako bi naučio voditi i zapovjedati „formacijom brigade“. Potom preuzima 113. šibensku brigadu a nakon akcije Maslenica početkom 1993. postaje zapovjednik 4. gardijske (splitske) brigade.
U vrijeme pripremnih operacija za Oluju 1994. pri osvajanju Livanjskog polja te Dinare i Šatora, bio je ranjen te je zapovjedništvo nad Četvrtom preuzeo njegov zamjenik, Andrija Matijaš Pauk. Uoči Oluje Krstičević se vraća u brigadu i s njom ulazi u Knin iza varadžinske 7. gardijske brigade, Puma. Nakon toga sudjeluje u akcijama Maestral i Južni potez. Pri zauzimanju Mrkonjić Mrada pogiba Andrija Matijaš Pauk prema kome se „crvene beretke“ 4. Gardijske brigade zovu - Pauci.
Po završetku vojnih operacija u BiH koje su dovele do Daytonskog sporazuma 1996. preuzima zapovjedništvo Zbornog područja Pazin. Slijedeće, 1997. odlazi na jednogodišnje školovanje u Sjedinjene Države U.S. Army War Coledgeu, Ratnu školu kopnene vojske. Po povratku 1998. Postaje zamjenik načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske.
Potkraj rujna 2000. Potpisao je pismo Dvanaestorice hrvatskih visokih vojnih zapovjednika koji su od tadašnje hrvatske vlasti tražili prestanak kriminalizacije Domovinskog rata. Kao potpisinika tog pisma predsjednik Mesić ga je 29. rujna 2000. Poslao u mirovinu. Tada je imao svega 31 godinu.
To je bio naš apel za zaštitu digniteta Domovinskog rata i svih branitelja koji su časno branili i obranili hrvatsku državu, kazao je 2011. u vezi s pismom dvanaestorice hrvatskih visokih časnika iz 2000. zbog kojeg ga je predsjednik Mesić, zajedno s drugima, umirovio. To pismo nije značilo upletanje u politiku, a ponajmanje je bilo rušenje legitimno izabrane vlasti, pojasio je Krstičević ističući da bi ga i danas potpisao.
U ožujku 2001. na poziv vlasnika M San grupacije Stipe Matića, poduzetnika iz Dervente koji ju je osnovao 1995. Zapošljava se kao menadžer u toj grupi. Ubrzo postaje prokurist, a nedugo potom direktor KING ICT, tvrtke kćeri te kompanije. Na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu završio je program edukacije „Korporativno upravljanje za članove nadzornih i upravnih odbora“.
Snašao se i u upravljanju korporativnim sustavima. Pridonio je da ta kompanija s godinama postane najveći distributer računala i potrošačke elektronike u Hrvatskoj. Tvrtka je svoje poslovanje proširila i u BiH, Srbiji, Makedoniji. S obzirom da je KING ICT postala jedan od najvećih dobavljača računalne opreme državnih institucija, nakon smjene vlasti 2011. bila je pokrenuta istraga. Nije prođeno ništa nezakonito.
Krstičević je danas član Nadzornog odbora M SAN grupe. Bio je savjetnik za obrambenu politiku i vojna pitanja bivše premijerke Jadranke Kosor. Tu je dužnost obavljao volonterski. Bliski je suradnik predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka.
2007. je ozlijedio kralješnicu prilikom pada helikoptera MI-8 u Vukovaru. Dugo se oporavljao. 2008. se odazvao se pozivu haaških istražitelja u svojstvu svjedoka ali je odbio dati iskaz u vezi s tada optuženim, a kasnije oslobođenim hrvatskim generalima, Gotovinom, Markačem i Čermakom. Živi u Zagrebu, oženjen je, otac troje djece.