Rođen je 1956. u Eltivilleu, gradiću u Njemačkoj. Najmlađi je od devetero djece grofa Jakoba Eltza Vukovarskog koji je umro 1996.
Njegov otac živio je u Vukovaru do 1945. a vratio se u Hrvatsku 1990. Bio je i saborski zastupnik u dva mandata.[PHOTOS]
Georg je diplomirao ekonomiju i trgovinu na sveučilištu St. Gallen u Švicarskoj.
Magistrirao je u Mainzu iz nacionalne ekonomije, filozofije i povijesti.
Potom je od 1979. do 1986. radio kao asistent u Državnom istraživačkom centru Geisenheim u Njemačkoj. Nakon toga ostavlja znanstvenu karijeru i prelazi u švicarsku kompaniju Adecco SA, vodeću svjetsku tvrtku za upravljanje ljudskih resursima.
Radio je na vodećim mjestima u toj tvrtki koja djeluje u 40 zemalja u Njemačkoj, Švicarskoj, Nizozemskoj, SAD-u i Kanadi. Bio je predsjednik i direktor kanadske podružnice tvrtke Adecco i član Uprave na međunarodnoj razini. Specijalizirao se za marketing i strateški razvoj.
Kanadu je napustio 1993. a u Hrvatsku je došao1994.
Te godine je cijeli listopad proveo putujući po hrvatskoj obali, od Umaga do Lastova.
Austrijski je državljanin a 1996. je dobio i hrvatsko državljanstvo. Iako nije znao ni riječi, naučio je hrvatski jezik, upoznao se s njenom poviješću i kulturom. Nakon smrti svog oca njemu je od obiteljske imovine pripao samo zahtjev za povratom nacionalizirane imovine.
1996. je osnovao podružnicu EPIC-a u Zagrebu, jedne od vodećih investicijsko-konzultantskih kompanija u srednjoj i istočnoj Europi.
1997. je zajedno s Darkom Ostojom, suvlasnikom privatizacijsko investicijskog Dom fonda koji je prikupio najviše dionica tijekom kuponske privatizacije osnovao EPICInvest, društvo za upravljanje tim fondom. 2000. su od Kaptol banke u vlasništvu Dejana Košutića, unuka predsjednika Franje Tuđmana, kupili i SN fond.
Kaže da su dionice iz tog portfelja uvećali za više od deset puta. Nisu ga zanimale dionice nesolventnih tvrtki, strateški se, kao i Ostoja, opredjelio za tuirizam. Osnovali su Valamare Grupu koja je upravljala s deset posto kategoriziranih smještajnih turističkih kapaciteta u Hrvatskoj.
Imaju 23 hotela, osam apartmanskih naselja i devet kampova. Vlasnik je 6,8 posto dionica te grupacije u kojoj ima 25 tisuća dioničara.
Veći dioničari financijski su investitori iz inozemstva, ima i dosta hrvatskih investitora a 20 tisuća su sudionici kuponske privatizacije
Kaže da su svojim dioničarima savjetovali da ne prodaju dionice, da budu strpljivi i čekaju dok im se poveća vrijednost. Tvrdi da su vrijednost dionica iz tog portfelja uvećali od 700 do 2500 posto. Odbio je tumačenja da je tajkun. Tvrdi da je nekoliko tisuća ljudi u Hrvatskoj bogatije od njega. Predstavlja se kao profesionalni menadžer.
Još čeka povrat nacionalizirane imovine. Ljuti ga što je hrvatska vlada svojedobno utvrdila kako nema dovoljno dokaza da je njegov otac Jakob Hrvat te da stoga nema ni povrata imovine. „Moja je obitelj živjela u Hrvatskoj više od 250 godina i Hrvatska je moja domovina i domovina mojih predaka“, rekao je.
Neprihvatljivo mu je što plaća najam u zgradi koja je1945. pripadala njegovoj baki.
Supruga mu se 2005. vratila u Beč, tamo mu žive i djeca, tako da tjedno provede po dva tri dana u Hrvatskoj. Vlasnik je obiteljskog šumarskog gospodarstva koje je naslijedio od majke.
Ulaže godinama i u neke financijske te high tech tvrtke. Hobi mu je lov, ali sada zbog obveza za njega više nema vremena.