Rođen je 18. listopada 1939. u mjestu Zmijavci kod Imotskog. Osnovu školu pohađao je u Zmijavcima a srednju u Imotskom. Pravni fakultet završio je u Zagrebu. Bio je predsjednik Saveza pravnika u privredi. Bio je zaposlen u Mesnoj industriji Sljeme gdje je bio direktor kadrovskih poslova.
Zbog sudioništva u Hrvatskom proljeću, nedugo nakon sloma tog pokreta u Karađorđevu, početkom 1972. je uhićen pod optužbom za protudržavnu djelatnost. Nakon šest mjeseci pritvora pušten je da se brani sa slobode. Prije početka suđenja prebjegao je u Austriju. Tadašnje vlasti tražile su njegovo izručenje ali je u skladu sa Ženevskom konvencijom dobio status izbjeglice te ga je austrijski sud odbio izručiti. U odsutnosti je osuđen na 2,5 godine zatvora.
U Beču je kao politički emigrant živio do 1990. Prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana upoznao je 1988.,a u kolovozu 1989. pristupa Hrvatskoj demokratskoj zajednici. Na prvom Općem saboru HDZ-a u Zagrebu izabran je za člana Središnjeg odbora te stranke. Na prvim višestranačkim izborima 1990. postao je saborski zastupnik.
Bio je predsjednik saborske Komisije za izbor i imenovanja, član Savjeta Predsjedništva RH za izbor kadrova u pravosuđu. Od ljeta 1991. Do proljeća 1992. bio je zamjenik ministra obrane. Ministar pravosuđa bio je od 8. lipnja do kraja mandata Vlade demokratskog jedinstva 12. kolovoza 1992. Nakon izbora 1992. postao je potpredsjednik Vlade.
Vodio je pregovore s Unproforom. Zalagao se za stavljanje markica na duhanske proizvode i trošarina na gorivo kako bi se izbjeglo plaćanje poreza na te proizvode. U Sabor je biran u svim kasnijim mandatima do kraja 2003. Od 1993. do 1998. bio je predsjednik Klubova zastupnika HDZ-a u oba doma Sabora.
Tijekom jedne od rasprava u Saboru o odnosu Hrvatske i tadašnje Europske zajednice rekao je: „Gospodo draga, ovdje su puna usta Europe, svi se u ovome domu utrkujemo kako ćemo pohvaliti Europsku zajednicu i kako čim prije moramo postati članica tog društva. Za razliku od mnogih ovdje, ja sam živio i radio u Europi, i mnogi misle kako ulazak u Europu odmah osigurava bogatstvo i bolji život. U Austriji teleći mozak košta dvije marke, a tek ćemo vidjeti koliko vrijedi vaš...“.
Bio je 1944. voditelj saborskog izaslanstva u parlamentarnoj skupštini OESS-a. 1995. je bio predsjednik Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Te godine, predsjednik Tuđman imenovao ga je na protokolarnu dužnost čuvara državnog pečata, što je bio do 2000. 1996. je bio imenovan u Savjet Hrvatske narodne banke. 2003. Nakon isteka saborskog mandata, otišao je u mirovinu. Nije se dalje aktivno bavio politikom.
Sa suprugom Nevenkom imao je troje djece. Umro je 29. srpnja 2011. u Zmijavcima gdje je i pokopan na groblju Suvača.