Akademik i znanstvenik prof. dr. Ivo Šlaus bavi se istraživanjima u nuklearnoj i fizici čestica te medicinskoj fizici, koju je uteneljio u nas. Od 1954. radio je na Institutu Ruđera Boškovića u Zagrebu, gdje je od 2005. godine profesor emeritus, odnosno znanstveni savjetnik u miru.
Rođen je 26. rujna 1931, u Splitu, odakle se s obitelji preselio u Dubrovnik gdje je potom pohađao osnovnu školu i završio gimnaziju.
Njegovi otac i majka također su rođeni u Splitu. Djed je bio jedan od prvih direktora Instituta za jadranske kulture. Slavićeva ulica u Splitu dobila je ime po njegovu pradjedu.
Diplomirao je 1954. i doktorirao 1958, na PMF-u u Zagrebu.
Izvanredni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti bio je od 7. lipnja 1977., a redoviti od 24. srpnja 1991. godine.
Predsjednik je Svjetske akademije znanosti i umjetnosti od 15. siječnja 2012., a njezin je član od 1994. Dopisni je član Makedonske akademije znanosti i umjernosti od 10. svibnja 2006., te Crnogorske akademije od 15. prosinca iste godine.
Autor je 369 znanstvenih publikacija i šest monografija. Urednik je šest zbornika radova. Gost predavač bio je na 46 međunarodnih konferencija, a organizirao ih je18.
Član je Rimskog kluba te Pugwash pokreta, dekan Dag Hammarskjold Visoke škole za međunarodne odnose i diplomaciju u Zagrebu, predsjednik Međunarodnog centra za održivi razvoj u Ljubljani. Predavao je na američkim sveučilištima UCLA, Georgetown i Duke University
Dobio je 1962, i 1969. Nagradu Ruđera Boškovića i Državne nagrade za životno djelo 2008 godine.
Već 1960. mladi Ivo Šlaus postao je docent na PMF-u Sveučilišta u zagrebu i znanstveni siradnik Instituta Rušera Boškovića, a sedam godina kasnije redoviti profesor na tom fakultetu i znanstveni savjetnik na Institutu čiji će, kasnije – od 1968., predsjednik Znanstvenoga vijeća biti u nekoliko navrata sve do 1983. Od 1968. bio je i član Republičkoga savjeta za znanost i tehnologiju, do 1975.
U Komisiji za nuklearnu fiziku IUPAP-a je od 1968. do 1972, a suutemeljitelj je 1969. Europskog društva fizičara i član njegova izvršnog odbora do 1972. te u razdoblju 1988-1991. godina.
Član International Nuclear Data Committee (IAEA) bio je od 1971. do 1974., od 1972. do 1978. predsjednik Zajednice Instituta prirodnih znanosti Hrvatske, 1975. v.d. direktora IRB-a, čiji će član Upravnoga vijeća biti kasnije u razdoblju 2000-2004.
Član Rimskog kluba je postao 1987., a 1993. je utemeljio Hrvatsku udrugu Rimskog kluba i postao njen prvi predsjednik. Godine 2008. imenovan je članom Međunarodnog Savjeta Rimskog kluba.
Samo godinu nakon što je 1994. postao član Svjetske akademije znanosti i umjetnosti Ivo Šlaus predložio je da ta institucija, koja okuplja više od 600 znanstvenika iz 86 zemalja svijeta, primi sadašnjega predsjednika Ivu Josipovića, tada mladog docenta s doktoratom. Akademija je tek bila uvela kategoriju “mlađi član” i on je bio jedan od prvih koji su predloženi.
Društvene znanosti su posebno područje znanstvenog interesa Ive Šlausa, osobito problematiku međunarodnih odnosa, održivog razvoja, društva utemeljenog na znanju i na scientometriji - znanost o znanosti.
Šlaus je bio zastupnik SDP-a u Saboru RH od 2. veljače 2000. do 22. prosinca 2003, s liste SDP-a i HSLS-a u 1. izbornoj jedinici, za vlade Ivice Račana, kao i član Odbora za vanjsku politiku i Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu.
Šlausova biografija unesena je u Who's who in Science in Europe, Marquis Who’s who in the World itd.