Akademik Nenad Trinajstić, kemičar, od 2001. umirovljeni redoviti profesor Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i znanstveni savjetnik Instituta Ruđer Bošković u miru, rođen je 26. listopada 1936. u Zagrebu.
Njegov otac Cvjetko bio je inženjer šumarstva, a majka Regina Trinajstić, rođena Pavić, profesorica.[PHOTOS]
Objavio je više od 500 autorskih i suatorskih znanstvenih radova, oko stotinu stručnih i dvjestotinjak radova iz popularizacije kemije, te dvanaest knjiga. Odolio je pozivima iz svijeta i zauvijek ostao u Hrvatskoj. Jedini razlog je Objasnio je – domoljublje koje je uvijek pokazuje u teškim trenucima Hrvatske i Hrvata.
Najcitiraniji je znanstvenik u Hrvatskoj u matematičkoj kemiji. Njegovi istraživački interesi bili su kvantna, matematička i računalna kemija, povijest kemije te filozofija prirodnih znanosti.
Posebice je zaslužan za razvoj teorije grafova u objašnjenju elektronske strukture molekula. Jedan od pionira suvremene matematičke kemije, koji je uveo danas standardni pojam kemijska teorija grafova,
redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Razreda za matematičke, fizičke i kemijske znanosti, od 18.lipnja 1992.
Od 2. siječnja 2011. tajnik je toga razreda. Bio je član Predsjedništva HAZU u razdoblju 2004-2010.
Dobio je 1972. Nagradu Grada Zagreba, desetljeće kasnije Nagradu Ruđera Boškovića, 1986. američku nagradu MASUA-e Distinguished Foreign Scholar te 2003. Državnu nagradu za znanost.
Diplomirao je 1960. na tehnološkom fakultetu u Zagrebu, gdje je i magistrirao 1966., a doktorirao 1967. Njegova doktorska radnja Elektronska struktura nekih višeatomnih molekula bila je prva iz kvantne kemije u Hrvatskoj uopće.
Poslijedoktorsku specijalizaciju odradio je u SAD-u, na Sveučilištu Texas, u razdoblju 1968-1970.
Po stjecanju diplome radio je neko vrijeme u Plivi, potom 1962. prešao na Institut Ruđera Boškovića, ma odjel Zavod za fizičku kemiju, gdje je radio do umirovljenja. Na Institutu je bio voditelj Grupe za teorijsku kemiju te predstojnik Zavoda za fizičku kemiju.
U znanstvena zvanja izabran je 1967. za znanstvenoga suradnika, 1971. za višega znanstvenog suradnika te 1977. za znanstvenoga savjetnika. U znanstveno-nastavna zvanja na Prirodno-matematučkom fakultetu izabran je 1970. za docenta, za izvanrednoga profesora 1973. te 1977. za redovnoga profesora.
Član je Matice hrvatske od 1955, Hrvatskoga kemijskog društva od 1960. i Družbe Braća hrvatskog zmaja od 1991.,
Mentor je 15 diplomskih, 12 magistarskih i 20 doktorskih radova. Bio je i urednik časopisa Croatica Chemica Acta.
Sudjelovao je u projektima Ministarstva obrazovanja: Razvoj i pri,kema modela u kemiji, Razvoj i primjena modela u kemiji i bioinformatici i Razvoj metoda za modeliranje svojstava bioaktivnih molekula i proteina.
