Rođen je 16. veljače 1965. u Vukovaru. Najmlađi je od troje djece Ive i Stipana koji su 1958. doselili u Vukovar iz mjesta Potravlje kod Sinja. Po završetku osnovne i srednje škole nekoliko godina proveo je na privremenom radu u Švicarskoj. U travnju 1991. vraća se u Vukovar i priključuje braniteljima na Trpinjskoj cesti.
Bio je zamjenik zapovjednika 3. bojne 204. vukovarske brigade.
Uništio je najviše, četrnaest, neprijateljskih tenkova na Trpinjskoj cesti. Jedan od najtežih napada bio je 14. rujan 1991. „Kada sa vidio koliko ih je, doživio sam šok. Sve je bilo puno tenkova, sve se treslo od njih“, ispričao je kasnije pojašnjavajući kako su puštali tenkove da se približe.
Kroz vrtove kuć su se provlačili, dočekali tenk, prvi u koloni udarili, povukli se 50 metara, pa udarili drugi. Tenkove su gađali kroz ograde prema cesti. Poslije je rekao kako je „naša sreća bila što je JNA krenula arogantno i bahato, pješadiju su ostavljali 200-tinjak metara iza pa su tenkovi onda bili kao 'pečeni pilići'.
Njegova ideja je bila da se tenk pusti da uđe 50 do 100 metara u dubinu naših položaja, kao u mišolovci, a mi smo bili s lijeve i desne strane u dvorištima kuća. Prvi je uništio neprijateljski tenk, za njega se govorilo da „gađa tenkove kao da su obične limenke“. S tim se, međutim, nikad osobno nije hvalio, ni busao u prsa.
Nakon pogibije Blage Zadre, postao je zapovjednik obrane Borovog Naselja.
Sve do zadnjih dana vukovarske bitke, bivša JNA nije uspjela sa svojim tenkovima probiti obranu Trpinjske ceste.
Po slomu obrane Vukovara s nekolicino branitelja izišao je u proboju. Njegovi roditelji, Stipe i Iva, zajedno s još petanestak osoba, odvedeni su još 14. rujna i ubijeni u selu Bobota nadomak Vukovara.
Nakon izasla iz Vukovara sudjelovao je na drugim bojištima u Domovinskom ratu. Kraj rata dočekao je u činu pukovnika.
Napustio je Hrvatsku vojsku 1997. Nije htio ići u mirovinu. Želio je da se sazna prava istina o onome što se događalo u Vukovaru.
Radio je kao producent dokumentarnog serijala Hrvatske televizije „Heroji Vukovara“. Nije dočekao početak emitiranja tih emisija. Pozlilo mu je na sprovodu jednog suborca.
Umro je od posljedica moždanog udara 5. srpnja 2007. u Kliničkoj bolnici Rebro u Zagrebu. Pokopan je 7. srpnja te godine na Memorijalnom groblju Hrvatskih branitelja u Vukovaru. Ima sina Marka.