Hrvatski dirigent, skladatelj i akademik Pavle Dešpalj rođen je u Blatu na Korčuli 18. lipnja 1934. godine. Odrastao je u uglednoj glazbeničkoj obitelji uz brata Valtera, violončelista, i sestru Maju, violinisticu, a prve glazbene poduke dobio je od oca Šime, također skladatelja.
Sjeća se da je skakao u košari za rublje dok je otac davao lekcije raznim ljudima. Već s dvije godine uočavao je kada bi njegovi učenici griješili. S četiri godine naučio je note, njegova je majka Katica znala svirati na klaviru a on pogađati note.
Dirigirati je počeo sa samo pet godina. Tada mu se otac razbolio, ali je preživio tada smrtonosnu upalu pluća. No nije te 1939. mogao održati koncert pa je dirigirao Pavle. - Moj otac je imao povjerenja u mene. To nije bio orkestar, to je bio zbor. Otac je, osim zbora, vodio i limenu glazbu. Imao je i orkestrić komornog tipa u kojem sam ja svirao klavir. Od kada pamtim sebe zanimao sam se za glazbu - govori.
Prve je kompozicije pisao sa šest godina. Prvi instrument mu je bio klavir koji je počeo svirati čim je mogao dosegnuti tipke, a nakon toga počeo je svirati violinu. Oba instrumenta otac ga je učio svirati, on mu je dao i osnove iz komponiranja, uputio u zanat.
Po završetku Drugog svjetskog rata omogućeno im je da se vrate u Zadar gdje se rodio i brat Valter Dešpalj.
Pavle Dešpalj maturirao je u Zadru 1952. godine. U mladosti je pomagao ocu kao korepetitor, nastupao solistički kao pijanist i violinist, svirao u Zadarskoj filharmoniji i skladao scensku glazbu za zadarsko kazalište. Kad mu je otac umro majka je zamijenila stan pa im je stalna baza bila u Zagrebu. Godine 1952. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu upisao je studij kompozicije u razredu prof. Stjepana Šuleka koji je kasnije izjavio da u životu nije susreo talentiraniju osobu.
Godine 1961. osnovao je zadarske Glazbene večeri u sv. Donatu i Zadarski komorni orkestar. Od 1962. do 1967. je šef dirigent Simfonijskog orkestra RTZ.
U Ameriku je otišao s turističkom vizom i kada je odlučio ostati, naišao je na velike probleme. Uz dvije preporuke došao je u New York gdje je želio započeti karijeru, ali kada je položio audiciju za violista u New York City Operi, rekli su mu da postoji problem jer nije član njihove unije a oni imaju 25 tisuća nezaposlenih glazbenika. Želio se zaposliti kao violinist i znao je da će se s vremenom prebaciti na dirigiranje. To mu je i uspjelo.
Od 1968. je bio dirigent, a od 1970. do 1981. i glazbeni ravnatelj Floridskog simfonijskog orkestra i Opere u Orlandu na Floridi.
Njegova supruga, mezzosopranistica i prvakinja opere HNK Majda Radić, slijedila je supruga na Floridu i pod njegovim je ravnanjem i uz suradnju svjetski poznatih umjetnika također osvajala tamošnju publiku. U Americi je Pavle Dešpalj ostao do 1981. godine.
- Imam dvoje djece, a drugo se rodilo u Americi. Smatrao sam da ako moja djeca, kćer Nađa i sin Simon, ostanu u Americi, krenu u školu, onda se nikada neću vratiti u Hrvatsku. A ja to nisam mogao podnijeti. Drugi razlog za povratak bio je taj što su mi ponudili vođenje Zagrebačke filharmonije i Dubrovačkih ljetnih igara, a to su dvije stvari koje se ne odbijaju. Dok sam bio u Americi, stalno sam održavao kontakte i sa Zagrebom i s Ljubljanom i s Beogradom. Zagrebačka filharmonija me pratila cijelo vrijeme, dugo godina su željeli da se vratim, a ja nisam htio doći dok mi ne ponude mjesto šefa – govorio je Dešpalj.
Od 1981. do 1986. bio je šef dirigent Zagrebačke filharmonije. Od 1981. do 1983. ujedno je i ravnatelj glazbenog programa Dubrovačkih ljetnih igara. Od 1987. do 1995. redoviti je profesor dirigiranja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Od 1995. do 1998. dirigent je Tokyo Geidai filharmonije i profesor na Tokijskom nacionalnom sveučilištu. Od 1998. do danas šef je dirigent Hrvatskog komornog orkestra. Od 2000. - 2009. šef dirigent je Splitskog komornog orkestra. Gost dirigent je uglednih hrvatskih orkestara kao i Opere i Baleta HNK. 2010. postaje umjetnički vođa i dirigent Mozartina - nedjeljnih matineja Simfonijskog orkestra RTV Slovenije. Godine 2011. postaje šef dirigent Simfonijskog orkestra HRT.
Pavle Dešpalj bio je gost dirigent u prestižnim inozemnim simfonijskim orkestrima u Luksemburgu, Toulouseu, Milanu, Frankfurtu, Bratislavi, Salzburgu, Budimpešti, Bukureštu i Moskvi. Također je ravnao Londonskom kraljevskom filharmonijom, moskovskim Ruskim državnim simfonijskim orkestrom, Novosibirskom filharmonijom, Pitsburškim simfonijskim orkestrom, Čikaškim Festivalskim orkestrom u Grand Parku, Tokijskom filharmonijom, Tokijskim simfonijskim orkestrom te Operama u Tokiju i Yokohami.
Snimio je nosače zvuka za Croatia records, Cantus (HDS) i Opus (Bratislava), te za radio stanice HRT, RTV Slovenije i Hessischer Runfunk (Frankfurt). Dobitnik je Nagrade grada Zagreba 1965., Konzilija centralne Floride za znanost i umjetnost 1978., M. Trnina 1980., J.Š. Slavenski 1990., V. Nazor 1992., Orlando 1993. i 2006. Godine 1994. primio je posebno priznanje Ministrastva kulture RH i 1996. odlikovanje Predsjednika RH redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića.
Dobitnik je nagrade I. Lukačić 1999., Nagrade Ministarstva kulture RH za 2002, nagrade Zlatno zvono 2004., Nagrade za životno djelo Vladimir Nazor 2005., nagrade Judita 2005. i Nagrade grada Zadra za životno djelo 2006. Dobitnik je nagrade Porin 1997., 2002., dva puta 2005., 2009. i 2010. nagrade za životno djelo. 2012. dobio je Nagradu Lovro pl. Matačić.
Počasni je šef dirigent Simfonijskog orkestra HRT, doživotni počasni šef dirigent Hrvatskog komornog orkestra, počasni dirigent Zadarskog komornog orkestra, počasni član Varaždinskog komornog orkestra i Hrvatskog društva glazbenih umjetnika, počasni je građanin Daytona Beacha, profesor emeritus Tokijskog nacionalnog Sveučilišta i redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Od 2004. - 2010. godine Pavle Dešpalj bio je potpredsjednikom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.