Hrvatski dirigent Nikša Bareza rođen je u Splitu 31. ožujka 1936. godine. Dolazi iz obitelji koja se bavila amaterskom i profesionalnom glazbom. Pokojni otac Nikola bio je pomorski kapetan, ali, kada ne bi plovio, i kontrabasist u tadašnjoj splitskoj filharmoniji. Sina je kao dječaka vodio na probe u kazalište, a Nikši je, priznao je desetljećima kasnije, otac bio najsmješniji dirigent.
Bilo mu je smiješno očevo mahanje rukama koje mu je izazivalo smijeh. Međutim, fascinacija zvukom je u Nikši zauvijek ostala. Odlazeći u kazalište, često zbog svoje tete Alme Peranić, solistice splitske opere, u njemu je sazrijevalo samo zanimanje za dirigiranje.
U rodnom Splitu pohađao je klasičnu gimnaziju i glazbenu školu za glasovir, ali nije svladavao programe jer mu je bilo dosadno svirati klavir po onome što je profesorica zadavala, tj. vježbe za prste. Draže mu je bilo svirati izvatke iz opera.
- Izbacivanje iz škole nisam tragično shvatio jer sam bio uvjeren da je to zabuna. Nakon intervencije moje tete vratili su me u školu i ubrzo, pošto sam došao u ruke profesorice Mire Šibenik, proglasili su me natalentiranijim učenikom u školi - govori Bareza.
U Zagrebu je studirao dirigiranje na Muzičkoj akademiji, gdje je 1959. godine diplomirao. Nakon Zagreba otišao je na usavršavanje u Salzburg, a 1957. godine postaje asistent i dirigent Milanu Sachsu, tadašnjem šefu Opere u Zagrebu. Godine 1965. bio je i njezin ravnatelj, a na tom se mjestu zadržao do 1974. godine. Period je to u kojemu je Bareza dobio brojne nagrade, period kojim je počela njegova europska karijera. Nakon Zagreba Bareza odlazi u Operu u Zürichu, te uskoro dirigira ansamblima značajne reputacije kao što je Nurnberška filharmonija, orkestar teatra Kirov u Lenjingradu, pa potom u Moskvi, Rigi, Minsku. Nastupa i u Staatsoperi u Beču, a u Parizu s ORF orkestrom sudjeluje na tri koncerta u Theater Champes-Elysees.
Godine 1981. godine u Grazu postaje ravnatelj Opere, njezin prvi dirigent i šef dirigent tamošnje filharmonije. Deset godina kasnije Bareza počinje suradnju s milanskim simfonijskim orkestrom Teatra alla Scala s kojim i danas surađuje.
Iako živi u Grazu, vezan je uz Simfonijski orkestar HRT-a. Na poziv ondašnje intendantice Mani Gotovac, bio je umjetnički ravnatelj splitskog HNK. Na Splitskom ljetu 1998. iznimno uspješno realizira Rossinijevog Seviljskog brijača, a krajem 1998. i Turčina u Italiji.
- Smatram da je dirigiranje zanat koji se treba poznavati u svojoj cjelovitosti, i za to trebaju desetljeća. Želio sam temeljito glazbeno znanje i cijeli sam svoj život posvetio tom poslu. U trendu opće globalizacije mnogo je lakše ruskim, njemačkim, talijanskim ili francuskim umjetnicima, koji mogu izvoditi djela svojih kompozitora svugdje u svijetu, dok ja, u tom smislu, iza sebe nemam ništa. Zato u takvoj konkurenciji moram imati veliko znanje - rekao je Nikša Bareza.
Dobitnik je brojnih domaćih i inozemnih nagrada; Prvi je, odmah po osnutku, dobio nagradu koja nosi ime austrijskog baroknog skladatelja Johanna Fuxa. Tu je i Nagrada grada Graza, a u rodnoj Hrvatskoj dobio je sve: nagrade Vladimir Nazor, Milka Trnina, Judita (tri puta), Josip Štolcer Slavenski, diskografsku nagradu Porin za životno djelo i mnoge druge.
