Za božićne i novogodišnje blagdane, kad se u vrtu više nije moglo naći svježeg cvijeća, u našoj su se kući izrađivale umjetne ruže od krep-papira kojima smo mi djeca ukrašavali božićna drvca. Uz to bi baka na stol za božićni ručak stavljala i buket takvih ruža, a kitile su se njima i sobe - prisjeća se Marija Cvitković iz Bakovčica vremena kad je stekla prve spoznaje o izradbi umjetnog cvijeća kojim su na Bilogori ukrašavali i svadbene povorke te dvorane.
Taj običaj po bilogorskim selima umalo je nestao, no zahvaljujući udrugi žena Bakovčica sada se obnavlja. Najstarija članica Marija Cvitković jedina u tom selu izrađuje umjetne ruže, a to je, kaže, naučila od bake.
- S jeseni, kad bi prestali poslovi na polju, okupljali bismo se na trebljenju kukuruza i čehanju perja. Uz to u ponekim kućama, kao i u našoj, radile bi se umjetne ruže u nekoliko boja te cvijet sličan klinčiću. Za to nam je trebalo samo krep-papira i žice, a izgled ruža ovisio je o vještini i iskustvu koje sam od malih nogu stjecala od bake - dodaje Marija Cvitković koja je zaslugom mjesne udruge žena održala i posebnu radionicu za izradu toga "umjetnog" cvijeća.
Željela bi tom poslu poučiti što više sumještanki, pogotovu mlađih iako ova vrsta ruža i klinčeka nije tražena kao što je bila u njenu djetinjstvu.
Međutim, smatra Marija Cvitković, u njenu će kraju uvijek ostati na cijeni i umjeni okulanti te žali što su samo neke sumještanke poželjele spoznati tu vještinu. Jer, po njenom, vrijeme takvih ukrasa nije prošlo, što potvrđuje i primjer udruge žena Bakovčica koje svako svoje druženje ukrašavaju njenim ružama. Tako je već i božićno drvce u mjesnom domu okićeno cvijećem bake Marije.
A tajna izrade?
- Sve ovisi o načinu namatanja papira i njegovim bojama, a to se ne može naučiti bez praktična rada. Večeri sam prosjedila uz baku, a tako bi trebale i sadašnje moje učenice koje, međutim, imaju malo strpljenja za takvo što - ističe Marija Cvitković. No nekom poduzetnom izrada ruža od krep-papira mogla bi biti unosan posao.
Jovo ROJČEVIĆ