Ministarstvo financija sasvim ozbiljno razmišlja o promjeni sustava oporezivanja plaća i uvođenja niza dodatnih poreznih olakšica kojima bi se stimulirala potrošnja građana u trajna dobra. Vijest o pripremi novog poreznog sutava potvrdio je i ministar financija Mato Crkvenac. Gotovo je izvjesno da će od iduće godine stambeni krediti postati neoporeziva olakšica, a, kako doznajemo, stručni tim unutar Ministarstva financija razmatra modele poreznih olakšica koji bi se ugradili u izmijenjeni Zakon o porezu na dohodak.
Nije bitno koliki su obroci
Kao mjesečna neoporeziva olakšica priznavali bi se, naime, mjesečni obroci za stambeni kredit, neovisno o tome kolike bi ti obroci bili. Pravo na stjecanje olakšice ne bi se vezalo uz socijalne kriterije, primjerice, prvu kupovinu stana i slično, već bi se svaka investicija zaposlenih u stambeni fond tretirala kao olakšica.
Što se tiče gradnje kuća, mišljenje je stručnjaka podijeljeno, neki smatraju da zbog velikih mogućnosti malverzacija, građevinski materijal ne bi trebao biti porezna olakšica, dok drugi tvrde da to ne bi bilo korektno prema zaposlenima koji grade kuće te bi i oni trebali dobiti olakšicu, ali uz uvjet da legalno grade i kupovinu materijala dokažu računima koji glase na ime.
Osim stambenih kredita, kao porezna bi se olakšica priznavali i svi drugi krediti koji se troše na kupovinu trajnih potrošnih dobara, primjerice namještaja, akustike, bijele tehnike, ali i automobila. Gotovinske bi kupovine također trebale donositi pravo na olakšicu. Poreznici koji imaju iskustva s primjenom nekadašnjeg UPG-a, ukupnog prihoda građana, tvrde da bi trebalo posebno razraditi model priznavanja olakšica na trajna potrošna dobra kako bi se izbjegle zloupotrebe. U olakšicu bi ulazila i ulaganja u obrazovanje zaposlenih, njihove djece te troškove liječenja.
Novi prostor za zarade banaka
Ovako zamišljen sustav olakšica zasigurno će bankama otvoriti novi prostor za zarade i širenje jer potiče građane da se zadužuju kako bi platili manje poreze. Tijekom godine porez bi se akontativno plaćao po dvije stope, od 15 i 25 posto, a pravo na olakšice (koje bi donosile povrat preplaćenog poreza ili plaćanje dodatnog poreza) priznavalo bi se kod godišnje prijave poreza na dohodak, koja bi bila obavezna za sve zaposlene. U tom završnom obračunu, na veće bi se zarade zaračunavala treća, najveća stopa poreza od 35 posto i pripadajući im prirez. Izračunali smo da bi se, ne dođe li do promjena u rasponu oporezivanja plaća, najveća stopa poreza obračunavala na zarade iznad 13.000 kuna bruto.
Prosječno plaćeni radnici poreze bi plaćali samo po nižim stopama, dok slabije plaćeni radnici ne bi ni plaćali porez na dohodak.