Odlaskom Zorana Milanovića u SDP-u počinje nova era. Stranka će uskoro birati novog predsjednika, a taj postupak ne mora biti bolan za stranku. Štoviše, može se iskoristiti i kako bi se stranku ojačalo. Smatra to Ivan Račan, član Glavnog odbora SDP-a i budući saborski zastupnik.
– Bilo bi poželjno da bude više od dvoje kandidata, koliko ih je trenutačno. I da se u tom procesu kaže sve loše što se dogodilo i sve ono dobro što bi trebalo napraviti i popraviti u budućnosti – kaže Račan. U ovom trenutku, kaže, nema svog favorita za novog predsjednika. Prerano je, dodaje, još za to.
Ne reagirati na prvu!
– Ajmo prvo vidjeti tko će se sve kandidirati. Nije dobro reagirati na prvu loptu – kaže Račan. Iako mnogi u SDP-u drže da kandidat mora biti netko tko iza sebe ima organizaciju i teren, Račan se ne slaže da je to jedino bitno. Apsolutno šanse, kaže, imaju i oni koji nisu dugo u stranci i nemaju infrastrukturu, ali su, primjerice, popularni u javnosti. Jer javnost, kako kaže, sudjeluje u ovim izborima kao što je sudjelovala i prije devet godina kada se birao Zoran Milanović.
– Stranka nije odvojena zidom od javnosti. Prema tome, nije realno da netko tko u javnosti ne stoji dobro prođe dobro u stranci – kaže Račan.
SDP treba biti otvorena, inkluzivna stranka koja okuplja, a ne tjera ljude, smatra “stari” SDP-ovac i ministar iz Vlade Ivice Račana Davorko Vidović. SDP se svakako treba mijenjati i jasno pozicionirati na političkoj sceni, dodaje.
– To treba biti stranka na strani slabijih u društvu, žrtava tranzicije, radnika... SDP mora biti stranka koja je sposobna pratiti što se događa na planu ljudskih prava u svijetu. Mora se programski definirati na puno precizniji način i samu sebe do kraja demokratizirati – opisuje Vidović svoje viđenje novog SDP-a.
Civilizirani ljevičar
Politički analitičar Žarko Puhovski drži pak da je za novog šefa SDP-a za početak najbitnije da bude netko tko, kako kaže, “nije ispod skuta Zorana Milanovića”.
– Ranko Ostojić jako je vjeran Milanoviću, a što se tiče Tonina Picule, bilo bi doista čudno da dvije najjače stranke u državi vode ljudi iz istog ureda. Orsat Miljenić nije loš kandidat, ali idealna za SDP bila bi žena od 35 do 40 godina, javnosti nepoznata. No ja takvu ne vidim – kaže Puhovski. Mišljenja je da SDP-u prije svega treba civilizirani ljevičar koji ne priča, kako kaže, o tržištu, već o ograničenjima tržišta, koji ne govori o automobilima, nego vlakovima...
– Netko tko može proći u Zagrebu i biti prihvaćen i od intelektualaca i kulturnjaka, ali u isto vrijeme koji prolazi i kod radništva. Pritom se ne mora orijentirati i na poljoprivredu i veterane. To nije potrebno – smatra Puhovski. Upravo ta činjenica da SDP nema nikoga takvog na vidiku, dodaje, velik je problem za stranku, a ono što je još gore i što hitno treba mijenjati jest, kaže, atmosfera.
– U SDP-u je gora atmosfera nego u HDZ-u i lošija nego što je bila u Savezu komunista – kaže Puhovski koji drži da bi stranka mogla uskoro izabrati prijelaznog predsjednika, a za godinu ili dvije opet birati novog šefa.
Jeste li slučajno za ovaj članak izabrali sliku na kojoj su Milanka Opačić, Biljanka Ćupurdija udana Borzan i Željko Jova Jovanović? Mislim, radi se o izboru predsjednika SDP-a, a ne predsjednika srpskog nacionalnog vijeća. U redu, razumijem da je teško naći nekog Hrvata u SDP-u, ali kvalitetni grafički urednik bi se potrudio, makar i uz pomoć Photoshopa.