Galerija Klovićevi dvori izložbenu jesen otvara 19. rujna izborom od 250 maestralnih djela iz Grafičke zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Povod da je se predstavi javnosti stota je obljetnica njena osnutka, a počevši od 1919., prikupila je vrijednu građu na papiru koja datira od 15. st. do danas – crteže, grafike, grafičke mape, plakate, razglednice i korice knjiga u kojima ima pravih kurioziteta pa i Rembrandta i Picassa.
Pregled od 15. st. do danas
Autorice izložbe Charlotte Maria Frank, Tamara Ilić Olujić, Maja Karić i Vesna Vlašić Jurić te kustosica Iva Sudec Andreis izvukle su na danje svjetlo poneka nikad viđena – skrivena iznenađenja, ali i onu dobro znanu građu koju opet vrijedi vidjeti poput “Bogorodice” Julija Klovića i “Krista” Andrije Medulića, za grafički medij važnog Tomislava Krizmana, kastiljanskog pejzaža Ljube Babića, veduta Mencija Clementa Crnčića, djela Käthe Kollwitz i Georgea Grosza pa sve do Maurovića, nagrađene grafike Mirjane Vodopije, Miroslava Šuteja, plakata Borisa Bućana...
Postav kojim smo premijerno prošetali prije otvorenja podijeljen je u šest cjelina od kojih svaka ima središnju poveznicu u smislu da prikazuje pejzaže, ljudsko tijelo ili, poput cjeline “Dvije ovce i jarac na odmoru”, životinje.
Što se tiče povijesnih početaka same zbirke, inicijativa je pokrenuta 20. listopada 1918., a njeni potpisnici bili su Menci Clement Crnčić, Branko Šenoa, Bela Čikoš Sesija, Ferdo Kovačević, Ljubo Babić i Tomislav Krizman. Konačno i osnovana 1919., mijenjala je vlade, voditelje, preustroje i lokacije – i sustavno rasla. Danas, pohranjena u NSK, slovi za najstariju institucionaliziranu i najveću zbirku te vrste u nas.
Izložba je poput vremeplova koji vas baca kroz povijest. Izloženo je i djelo koje je prvo upisano u inventarnu knjigu Grafičke zbirke 1920., pejzažni akvarel Huga Conrada von Hötzendorfa, predstavnika osječke crtačke škole. Bio je i vrstan pedagog koji je vodio Gradsku crtačku školu u Osijeku od 1841. do 1869., a među učenicima najznačajniji su bili Adolf Waldinger i Izidor Kršnjavi od kojeg su i otkupljeni radovi njegova učitelja za fond zbirke. U pitanju su 22 crteža olovkom i 10 akvarela od kojih je “Perivoj” prvi rad upisan u inventarnu knjigu crteža 1920. godine. Iso Kršnjavi, tada ministar kulture i prosvjete, zbirci je darovao i dva iznimna grafička otiska iz 17. st. – “Čovjeka u sjenici“ i “Autoportret” baroknog majstora Rembrandta H. van Rijna koji je također izložen.
Izložena su i dva crteža renesansnog umjetnika Julija Klovića radi kojih je 1999. bila održana posebna sjednica Vlade na kojoj su odobrena sredstva za njihov otkup. To su crtež u crvenom pisaljkom “Bogorodica s usnulim Isusom, svetim Josipom i Ivanom Krstiteljem” i crtež laviranim tušem “Uskrsnuće”.
U zbirci plakata posebno mjesto zauzima izloženi plakat Pabla Picassa za “Bitku na Neretvi” Veljka Bulajića 1969. nominiranog za Oscara. Iz intervjua s redateljem filma saznaje se da je Picasso zauzvrat zatražio i dobio sanduk finih vina. Kada već govorimo o Picassu, zgodno je spomenuti da je on i prije tog plakata bio u službi hrvatske umjetnosti kad je 1948. izradio bakrorez kojim je ilustrirano 110 primjeraka “Jame” Ivana Gorana Kovačića, u izdanju Bibliothèque Française. Ta naslovnica nije dio ove izložbe.
Zbirka je uvijek gajila blizak odnos s umjetnicima, počevši od osnivača Ljube Babića, Tomislava Krizmana, Mirka Račkog koji su joj darovali svoja djela. Ta tendencija traje i danas. Tako je i 2001. Boris Bućan zbirci darovao 163 plakata od kojih su pojedini i izloženi poput “Swissarta“ iz slavne serije Bućan art uvrštene u izbor svjetskih izložaba koje tematiziraju pop-art. Mirko Ilić pak nakon karijere u Hrvatskoj dizajnerski rad nastavlja u SAD-u, a njegove tamo nastale plakate zbirci daruje Krešimir Penavić 2015. Među njima poseban je, i izložen, “Still standing”, snažan koncept prikaza newyorških Blizanaca načinjen od stiliziranih ljudskih likova čiji broj korespondira s brojem žrtava napada 11. rujna 2001.
Zbirka posjeduje i najcjelovitiju zbirku strip-tabli “Starog Mačka” Andrije Maurovića, a na izložbi je i originalna strip-tabla njegove “Gričke vještice” koji je 60-ih izlazio u Večernjem listu.
Primjer državne cenzure
Najstarija razglednica na kojoj je jedna od najstarijih željezničkih planinskih pruga Europe, Arth-Rigi-Bahn u Švicarskoj, datira iz 1886., a osmijeh mami izložena razglednica nekoć najpopularnijeg stanovnika zagrebačkog ZOO vrta pavijana Štefeka iz 1926. po kojem je nastao i čuveni strip Franje Maixnera iz 1933. “Hecarije jopčjeg para Štefa i Štefeka”. Kontrapunkt pak tom veselju stara je dopisnica Feldpostkarte poslana s bojišnice 1916., pekarske divizije, koju su vojnici iz rata slali obiteljima. Na njoj je otisnuto “Zdrav sam i dobro mi je” na svim jezicima Austro-Ugarske monarhije, i hrvatskom, a tako otisnutoj dopisnici nije se smjelo ništa dodati, što je primjer državne cenzure i dehumanizacije vojnika. Nabrojeno je samo dio povijesnog postava grafike koji se može i vrijedi ga razgledati do 3. studenog.