Knjiga "Kazalište u doba covida", koja sadrži tekstove 19 autora o djelovanju osječkog Hrvatskog narodnog kazališta (HNK) u vrijeme pandemije koronavirusa, predstavljena je u srijedu u tome kazalištu. Bivša intendantica i idejna začetnica projekta Dražena Vrselja rekla je kako su, analizirajući arhivu iz toga vremena te nove predstave koje su se tada radile, u osječkom HNK-u shvatili da imaju materijal koji treba sačuvati od zaborava.
U dvojezičnoj knjizi, na hrvatskom i engleskom jeziku, na 160 stranica objavljeni su tekstovi autora koji nisu isključivo osobe koje se bave kulturom ili teatrologijom, već i ljudi koji su voljeli dolaziti u kazalište i pogledati predstave. U knjizi imate priliku čitati ne samo o njihovim emocijama prema kazalištu, već i o problemima koje su u svojim djelatnostima imali tijekom pandemije, objasnila je Vrselja.
Ističe kako je to knjiga o ansamblu osječkog HNK-a i svjedočenje o vremenu kada smo pokazali koliko je taj ansambl snažan, organiziran i vrijedan i koliko je bio spreman odgovoriti izazovima toga vremena. Ova knjiga pokazuje da smo u toj pandemiji opstali, i posložili neke stvari za budućnost, istaknula je Vrselja.
Sadašnji intendant Vladimir Ham izrazio je zadovoljstvo objavljivanjem knjige koja je svjedočanstvo toga vremena i onoga što je umjetnost tada doživjela. Smatra kako knjiga opisuje kako su kultura i kazalište preživjeli vremena, koja su za kompletnu populaciju bila iznimno teška, a za kulturne djelatnike još i više, jer su jedno vrijeme bili potpuno onemogućeni u svome radu.
Urednica knjige Narcisa Vekić ocijenila je kako je vrijedilo trajno zabilježiti to vrijeme i ono što su djelatnici osječkog HNK-a činili, kako ne bi dopustili da kazalište zamre. Autorica pogovora Jasna Horvat rekla je kako se kazalištu u pandemiji dogodilo ono što mu ne pogoduje, a to je da je ostalo bez publike, koja je nadahnuće glumcima za njihove izvedbe.
Razdoblje od 28 mjeseci tijekom pandemije, za djelatnost koja živi od izvođenja i kontakta s publikom, moglo je dovesti do potpunog gašenja kazališta, odnosno do onoga što Osijek čini gradom, jer poznato je da je kazalište mjera urbanosti. To se nije dogodilo, jer je u trenucima krize progovorio krizni menadžment, koji podrazumijeva traženje inovativnih rješenja, koja su se u ovom kazališnom razdoblju i dogodila, istaknula je.
Smatra kako su svjedočanstva 19 autora "o tome kako su se kazališni djelatnici osječkog HNK-a i tadašnja intendantica Dražena Vrselja prilagođavali razdvojenosti, koja nas, unatoč zaključanosti društva, ipak nije odvojila predstavljaju temelj za buduća znanstvena istraživanja onoga što kazalište može ponuditi".